Vratija se majmun, di je bija?
| 13. jul 2011. |
| Autor/ka: Saša Božović |
 Nakon crva i kornjače, Iran u svemir šalje majmuna – javili su mediji. Zanimljivo, ispoštovan je tok evolucije jer ipak su crvi i gmizavci predhodili primatima. Ko bi rekao da je Ahmedinedžad darvinista i prirodnjak a ne tamo neki vjerski fanatik i zlikovac, kojeg preventivno treba satrti, kako kaže civilizovani Zapad.Negodovalo je društvo za zaštitu životinja. Zašto majmuna slati na dalek put i izlagati riziku a sve zarad čovjekovih interesa? Društvu za zaštitu životinja oštro je odgovorilo opet društvo za zaštitu životinja, ističući u protesnoj noti, kako i životinje imaju pravo na svojih pet minuta slave, pa makar bili to majmuni, te da nije nužno da čovjek uvijek bude pionir u svemu. Pa zar Kolumbo, Magelan, Gagarin nisu dovoljni? Društvo za zaštitu ljudi se nije oglasilo. Oni reaguju samo kada nekoj nejakoj zemlji treba nametnuti demokratiju i poštovanje ljudskih prava. Holivud je angažovao scenariste a teoretičari zavjere našli su skrivenu opasnost u svemu, pozdravljajući odluku Irana i povlačeći paralelu sa „Planetom majmuna" - šta bi se desilo čovječanstvu da su kojim slučajem u orbitu vinuli ljude a majmune ostavili na zemlji... Nisu shvatili da je „Treći kamen od Sunca" davno postao planeta majmuna, ne u biološkom koliko u metaforičkom smislu. A opet, možda je izbor majmuna stvar diplomatske vještine jer sankcijama UN nije obuhvaćena sloboda kretanja životinja, valjda te iste mogu slobodno ići svuda, pa i u kosmos. Ipak, što će, koji kurac, majmun u svemiru? Kakva znanja on može prikupiti i što je važnije, kako će stečena iskustva prenijeti na čovjeka? Što će pomisliti izvanzemaljci o nama, Rusi vele da je samo pitanje dana kada ćemo nabasati na njih, prilikom susreta treće vrste? Da li će nas optužiti pred nekim inter-galaktičkim sudom za namjerno dovođenje u zabludu ili će se naljutiti zato što smo ih potcijenili i na njih poslali niži oblik intelegencije? Što će, koji kurac, čovjek u svemiru pored toliko nagomilanih problema ovamo dolje? Ovo je zdravorazumsko pitanje a kao što znamo zdrav razum je najveći protivnik nauke. NASA i drugi space avanturisti nas ubjeđuju da se čovjek mora dati u potragu za novom naseobinom. Crvena lampica se upalila a Zemlja spinuje na rezervu. Upravo tu treba tražiti simboliku. Kao praotac mankind-a majmun je najpozvaniji da bude moderni misionar, tragač novog svijeta. Svoje greške, sve svoje loše, ostavićemo majci Zemlji, ostaraloj i istrošenoj nama samima, smjestiti je u starački dom i zaputiti se ka mjestu novog početka. Ni da je Žil Vern pisao ovaj program.  Kontra njih, ekolozi tvrde da ima vremena za generalku. Na prvu loptu, ova ideja mi se svidjela i mislio sam da i ja mogu biti zelen. Činjenica da šuma Amazonije mora pasti da bi mogli obrisati guzicu, pročitati gadosti svakodnevnice ili sjesti na kauč - zabrinjava. Ipak, crnjak mi je da prljam ruke ili sjedim na hladan beton. Što ću, postao sam konformista, dozirani i ne mogu zamisliti sebe bez struje, interneta, novina, grijanja, hlađenja, papira, plastike, stakla, štetnog duvana i koka-kole... a muka mi je i da pješačim. Žao mi Perasta grada, žao mi je još ponečeg i ponekog. Ali skupa je cijena globalne čistote. Živim u državi koja se već 20 godina diči da je ekološka, prva na svijetu, u kojoj narod još nije naučio značenje ove riječi i da je ono mnogo šire od zabrane zapišavanja haustora i ćoškova zgrada, bacanja uginulog juneta ili pokvarenog Obodovog frižidera u Moraču. Zemlju čiju divlju ljepotu razotkrije prva poplava. Upravo zbog koketiranja sa čedima tehičko-tehnološkog progresa, koja su sva nekako po prirodu kvarna, većinu eko-aktivista-terorista doživljavam kao vrhunske licemjere, kao onomad kada su na najčistijem proplanku Amerike, tako su bar kazali, proslavili neki svoj uspjeh, godišnjicu ili jubilej, šta ti ga znam. Znam samo da je istog dana isti proplanak bio najzagađenije mjesto iste Amerike. Trava nikada nije bila tako izgažena a hiljade automobila koji su dopremili slavljenike nivelisali su aditive u vazduhu po standardima NY, LA ili neke druge smogaste metropole. Izgleda da je u prirodi čovjeka da uništi ono za što se godinama bori, pa makar to bila i ideja. Jedini istinski ekolozi su bili Indijanci. Možda zbog načina života, možda zbog inferiornosti u poređenju sa bledolikim. Ipak mudrost i vizionarstvo im se ne može osporiti. Ako vas interesuje nešto više o ovome pročitajte pismo poglavice Seattle-a. Jednako licemjernim smatram i brojne NVO-ove za zaštitu životinja koja se redom uskokote prizorom izgladnjelog Roma koji kamdžijom šiba izgladnjelo kljuse ili kada bi gradski oci angažovali lovačko društvo da riješi pitanje čopora pasa lutalica (koji uopšte nisu šugavi i bijesni niti napadaju ljude), što je bila dugogodišnja, vatrena, praksa našeg grada, ali zato izostane gađenje pred pečenom junetinom ili prasetinom. Zašto bi prasac ili bilo koja druga životinja bio diskriminisan? A kažu da je prasac inteligentan i najsličniji čovjeku. Kažu takođe da je čovjek čovjeku vuk, tako da prasac baš i nije imao sreće. One zaštitničare koji jednako tretiraju bilo koje životinjsko porijeklo, koji su vegetarijanci a koji od mesa jedu samo ribu ne želim ni da komentarišem. Bojim se da su sve ovo ćorava posla. Majmun će se jednog dana vratiti i, ako preživi, zaskočiti bananu. Naučnici će se češkati po glavi, mediji spekulisati o još jednoj planeti udaljenoj samo „u pičku materinu" kilometara, za koju se pretpostavlja da bi mogla biti živa i pogodna za okupaciju, Holivud će opet navoditi gigantski meteor koji ovog puta neće promašiti, aktivisti će vikati u megafone i u breaking news-u bojiti celebrity vlasnike krzna. A Brus Vilis? Brus Vilis će opet spasiti svijet... Jebi ga. Nauka i fikcija se jednako plaše prolaznosti. Strah nije zaustavio početak niti će spriječiti kraj. |
No comments:
Post a Comment