Mapiranje genocida pogledom: Karadžić sprema plan i program
PHOTO: Stock
A znate li kako je izglasan za Vožda? Mislim na Rašu što je na početku rata kazao da će “samo za par dana Sarajevo nestati i biće petsto hiljada mrtvih“. Potom je, da čorba bude gušća, dodao kako će “za mjesec dana Muslimani biti uništeni u BiH“, a njihovi lideri “biće ubijeni za tri ili četiri sata i niko od njih neće preživjeti“. Ne znate? Pa naravno da ne znate. Ne bih ni ja znao da mi to nije pričao lično Nikolica Koljević, u povjerenju, kao Srb Srbu. Nakon višemjesečne a bezuspješne potjere za Spasiteljem Srba u BiH, u bubnju su ostala dva imena: Radovan Karadžić, psihijatar koji je, za 500 maraka, sarajevskim kriminalcima davao potvrde da im pamet nije doma kako bi im olakšao položaj na sudu, i Aleksa Buha, doktor filozofije i ostalog. I bude sjednica u Gacku, ne, u Bileći, ne, ipak u Gacku, gdje se rešavalo ko od njih dvojice ima više talenta za srpskog usrećitelja
Photo: Stock
1. U feljtonu „Kako je 'Politika' izveštavala 1992. godine“ Petar Luković mi je opet na volej nabacio Muharema Durića, osunećeno Srpče koje je iz Beograda izvješavalo o ratu u BiH i ovaj put “Politici“ javilo da je „konstituisano Srpsko Sarajevo“. No Marko Darinkin je pjesnik, što znači i da često ne može sebi narediti šta da napiše, a kriv je i Luković: feljton je opremio i jednim fotosom: dolje Karadžićeva glava, gore Srpkinja digla u nebo uokviren fotos Rašovog ratnog ministra Alekse Buhe, a s lica joj se vidi da svršava. Pa si kažem: jebeš duriće, pozabavi se karadžićima i buhama.
2. Gledajući Dabićevu felšavo snimljenu glavušu, sjetih se jednog sarajevskog, Simi Milutinoviću sličnog Srbina kome je, za vrijeme opsade, brata ubila Rašina granata, nakon čega mi je Simin dvojnik rekao: “Alal Karadžiću krv moga brata“.
Zatim se sjetih da je, u dane kad se izdavao za Dabića, Istrebljivač iz ilegale rekao, pričekajte, imam to zapisano. Kazao je da je Crna Gora "deo srpskih zemalja, i nikakvi referendumi neće rešavati to pitanje koje je oduvek rešeno".
"Oduvek" i "zauvek" Rašine su omiljene riječi kojima je opsjenarski lako prošlost i budućnost pretvarati u vlastitu latifundiju. Niska, prezrenja dostojna sadašnjost ne zanima ga, jer je pravi Montenegrinjac. Svijet se danas sprda s njegovom filozofijom, a juče boga mi nije: istine koje postoje oduvek pružale su mu čvrsto uporište da nešto ukine zauvek. Na primjer. Na temelju nepobitne istine da je BiH srpska oduvek, odlučio je da 8 000 muslimana iz Srebrenice sa lica zemlje zbriše zauvek.
Simbioza čoveka i noža: Radovan Karadžić, koljač
Photo: Stock
Svoju oduvek-i-zauvek-istinu čak je kamdžijom ugonio pod kožu svojih žrtava: natjerao je hiljade muslimanskih logoraša da u horu ponavljaju: "Bosna je srpska, kao što je Moskva ruska", i to snimio, a potom emitovao preko televizije da vidi i čuje svijet. Pobio je tolike novjerce u BiH kako bi bosanski Srbi zauvek prestali da se osjećaju ugroženi od svojih oduvek komšija. Tačnije, istrebljivao je muslimane kako bi oduvek srpsku zemlju turske okupacije olobodio zauvek. Uzmeš li mu iz šaka Oduvek i Zauvek – neće umjeti da misli. Po tome Karadžić spada u rasne Montengrinjce koji za sadašnjost imaju samo prijezir, a njim se prvenstveno i hrani naša mitomanija.
Takav je Karadžić oduvek i ostaće zauvek. Stvarno je samo ono što se on i njegova hanuma Ljiljana dogovore da je stvarno. Ostalo su čista priviđenja. Da u njegovoj i Ljiljinoj glavi može biti jedno, a u stvarnosti nešto deseto, takva pomisao je od njegovog mozga svagda bila miljama daleko. Ne poznajem još jednog stvora koji bi raspolagao takvom artiljerijom za razvaljivanje stvarnosti. Karadžićeva opsada Realnosti traje od 1963. godine kad sam ga upoznao. U njegovim rukama Oduvek i Zauvek su bili dva topa, Krnjo i Zelenko, čija su đulad pravila goleme rupe u onom što je sad i što jest zbiljski, kako bismo kroz te otvore mogli vidjeti prošlost, do početka svijeta, i budućnost, do njegovog svršetka.
3. A znate li kako je izglasan za Vožda? Mislim na Rašu što je na početku rata kazao da će “samo za par dana Sarajevo nestati i biće petsto hiljada mrtvih“. Potom je, da čorba bude gušća, dodao kako će “za mjesec dana Muslimani biti uništeni u BiH“, a njihovi lideri “biće ubijeni za tri ili četiri sata i niko od njih neće preživjeti“.
Na sjedeljci se pričalo dugo i svašta. Latinske izreke su sijevale su skupa sa zdepastim poslovicama krojenim po mjeri seljačke pameti: E duobus malis minimum eligendum! Žao brata a žao dorata! Nolite jacere margarita ante porcas! Tuđa koza puna loja! Nemo propheta in partia! Ne lipši magarče do zelene trave! Seljaci sa dna kace i visoki intelektulaci našli se na istoj deredži, zato je sve ličilo na deset ćevapa s lukom uz Remi Marten, kako bi rekao moj prijatelj Afan Ramić.
Presudio je mudrac koji je pobjegao iz drame Đetići u parlamentu, stoga se očekivalo da kaže: Za predsjednika SDS treba izabrati onoga ko je više turskih glava pośeka! Nije tako kazao. Nego se počešao po šubari, nakašljao se, učinilo mu se da je porcija mala, pa je kašnuo još dvaput i počeo da veze:
“Aleksa ne more bit vođa“, rekao je s dignutim kažiprstom čiji je vrh bio spoljšten udarcem čekića: takav kažiprst je imao i pokojni Todor Dutina, četnik koji je bio beha ambasador pri UN.
“Kako će vođa srpskog naroda bit čoek koji se preziva Buha? Ne more pa da je posrko svu svjecku politku. Aleksa nije ni naočit. Jes duboke knjige izučio, i ne bi mu se u pamet miješo, ama od njega nemaš šta pokazat narodu. Ni glas mu, vala, nije čemu: nagoni na ženski.
A Radovan ima prezime da ga ne mogu pomać s mjesta ni dva jarma volova. Kad rekneš Karadžić, puna ti usta. A bogme i ime mu je priličitije za vođu. Odma će mu narod spljevat pljesmu: Radovane, naše radovanje. A kako je naočit, to morete sami viđet, ako vam nijesu isple. Raste čoeku džigerica kad ga pogleda. Em je japija, em je zgodan, em ima glas, em, boga ti, sve. Sve je pri njemu. E pa je li ovako? Ako nije, slobodno recite da nije, pa ću gledat svoj poso“, zaključio je besjedu mudrac koji je, nema sumnje, pobjegao iz drame Đetići u parlamentu.
Sudar krvoloka: Buha i Karadžić, kandidati za Vrhovnog Istrebljivača
Photo: Stock
4. I za šefa SDS bude izabran Radovan oko koga sam se u ratu rogljao sa ovđešnjim Srbinom koji je imao glavu pjesnika Sime Milutinovića iz Pavlovićeve Antologije srpskog pesništva. Prije rata, kandidat za Simu bio je razuman, čak sam ga brojao u prijatelje, ne iz prvog safa, ali prijatelje. A kad se javio durmitorski spasitelj srpstva sa ćuberom, u Siminom dvojniku je proradilo pravilo: kome je u srcu velikosrpska vatra, u glavi mu je pravoslavni dim. Tamjanski.
«Ne zaboravi, Radovan je svjetiljka u tamnom vilajetu”, rekao mi je Simin istovjetnik kojidan prije no što će otići preko Miljacke da se priključi četnicima. “Naravno“, kažem, “ali ni ti ne zaboravi da su najnezaboravnije svjetiljke na kuplerajima“.
