Sunday, July 17, 2011

Strogo čuvana tajna: Ratne sednice Vrhovnog saveta odbrane (17) - Masovni lov na izbeglice preko Crvenog krsta

e-novine.com - Masovni lov na izbeglice preko Crvenog krsta

Strogo čuvana tajna: Ratne sednice Vrhovnog saveta odbrane (17)

Masovni lov na izbeglice preko Crvenog krsta

Veličina slova: Decrease font Enlarge font
Author: Dado Ruvic

Godinama su, očigledno s razlogom, vlasti Srbije odbijale da Haškom Tribunalu dostave transkripte sa sednica Vrhovnog saveta odbrane na kojima se, otvoreno, govorilo o vođenju rata na teritorijama Hrvatske i Bosne; konačno, tokom suđenja Momčilu Perišiću, ovi transkripti otvoreni su pred sudom u Hagu. Zahvaljujući agenciji „Sense“ u prilici smo da čitaocima e-novina predstavimo sve transkripte koji osim dokumentarne vrednosti imaju još veći značaj – jer otkrivaju sve manipulacije i političke ambicije Miloševićevog režima iz jednog od najstrašnijih poglavlja novije istorije

Čeka se topovsko meso: Mladić i Karadžić traže izbeglice iz Srbije i Crne Gore
Photo: Sava Radovanović
STENOGRAFSKE BELEŠKE SA 17. SEDNICE VRHOVNOG SAVETA ODBRANE ODRŽANE 10. JANUARA 1994. GODINE:

ZORAN LILIĆ: Nastavljamo s dnenim redom. Donošenje odluke o utvrđivanju dana Ratne mornarice Vojske Jugoslavije. Dobili ste predlog koji je poslao načelnik General štaba general-potpukovnik Momčilo Perišić, uz obrazloženje koje je dato - zašto 10. avgust, a ne 10. septembar. Da li ima pitanja ili nekih dopuna?

MOMČILO PERIŠIĆ: Došlo je do izvesnog reagovanja starešina - zašto 10. septembar, kao što je bilo do sada; iz tog razloga što je potopljen razarač "Zagreb", zbog naziva "Zagreb" i što su ga potapali ljudi koji nisu pripadnici srpsko-crnogorskog naroda. U tom smislu, ljudi smatraju da je bolje 10. avgust - ako se i vi slažete.

SLOBODAN MILOŠEVIĆ: Ne znam čime su se oni sve bavili.

MOMIR BULATOVIĆ: Nije mi dovoljno ozbiljna argumentacija.

SLOBODAN MILOŠЕVIĆ: I ja mislim da nije.

MOMČILO PERIŠIĆ: Ima i nekih saznanja da će i Hrvatska uzeti 10. septembar kao dan ratne mornarice.

SLOBODAN MILOŠEVIĆ: Ima pravo da uzme šta hoće.

SLAVKO KRIVOŠIJA: Što se tiče ovog datuma Dana mornarice - to sam uzeo iz enciklopedije - brod je potopljen 17. aprila, a nije rečeno da je 10. septembra.

MOMIR BULATOVIĆ: Kako nije, kada smo prije imali obrazloženje da jeste?

SLAVKO KRIVOŠIJA: Uzeo sam podatke iz enciklopedije - Sergej Mašara i Milan Spasić; 17. aprila potopljen je razarač u Bokokotorskom zalivu; znači, nije vezan za ovo. Dozvolite da pročitam: "Dan Ratne mornarice 10. septembar ustanovljen je Naredbom ministra odbrane Demokratske Federativne Republike Jugoslavije, od avgusta 1945. godine, označava početak formiranja partizanske mornarice u NOV-u, a vezuje se za prve oružane akcije septembra 1942. na Makarskoj rivijeri." Znači, vezano je samo za početak tih akcija.

MOMIR BULATOVIĆ: Prošli put ste dali informaciju da je 10. septembar ovaj dan.

SLAVKO KRIVOŠIJA: Kada ste vi rekli, posle toga sam otišao da pronađem.

MOMIR BULATOVIĆ: Koji je datum vezan za Mašaru i Spasića?

SLAVKO KRIVOŠIJA: To je 17. april 1941. godine, dva poručnika bojnog broda - Mašara i Milan Spasić.

Vojnici Jugoslovenske armije u akciji: Dobro je, još jedan neprijatelj manje!
Photo: Stock
MOMČILO PERIŠIĆ: Ali, prva jedinica je formirana 10. septembra u Podgorici, na prostoru Hrvatske. Znate gde se nalazi.

MOMIR BULATOVIĆ: Dajte onda da se to pogleda. Mi imamo onaj događaj pobune bokeljskih mornara! Imamo i mogućnost - kada je na Berlinskom kongresu Crna Gora prvi put dobila pravo da izađe na more; prvi put smo tada došli na more odlukom nekih međunarodnih sila. Ali, neka se izuči taj problem. Mi smo se oprijedelili za 10. septembar na osnovu informacije koja je bila pismena i zvanična. Ako je to zaista tačno, onda imaju razloga i da se bune.

ZORAN LILIĆ: Da se to spremi za četvrtak. Prelazimo na sledeće pitanje. To je pismo koje smo dobili, odnosno predlog predsednika Savezne vlade Kontića o pitanjima obrazovanja i obnavljanja programskog nivoa saveznih robnih rezervi. On je dao tri moguće alternative. Njegova sugestija je da se prihvati najniža stavka od 384,5 miliona dolara, koja ne podrazumeva veće obnavljanje osim najminimalnijeg, što smo imali u 1993. godini; znači, obnavljanje samo do nivoa u 1993. godini. Mi treba da donesemo načelan stav, a Savezna vlada donosi konačnu odluku.

JOVAN ZEBIĆ: Ako mogu da dodam - on misli na konsultacije zbog toga što druga alternativa, s obzirom na probleme, podrazumeva podizanje nivoa rezervi za još 156,9 miliona, što ukupno iznosi 541 milion. Treća alternativa veća je za daljih 303 miliona dolara da bi se postupilo po zahtevu Vojske.

ZORAN LILIĆ: To iznosi 844 miliona dolara.

JOVAN ZEBIĆ: Jeste. Međutim, ta treća alternativa bi nas koštala 459 miliona dolara, druga - 156, a prva da ostane na nivou samo troškova - 17 miliona dolara. Mi mislimo da ove godine nemamo uslova da dižemo nivo rezervi i da ih obimno proširujemo.

SLOBODAN MILOŠEVIĆ: Šta se, po zahtevu Vojske, traži u robnim rezervama?

JOVAN ZEBIĆ: Gorivo i živa stoka.

SLOBODAN MILOŠEVIĆ: Ako se zarati, sva živa stoka je vojna rezerva (Smeh).

MOMČILO PERIŠIĆ: Osnovno je da moramo osposobiti namensku proizvodnju; da bi osposobili namensku proizvodnju moramo vršiti ulaganja; na primer, to je osvajanje delova naoružanja i vojne opreme, municije, što je ostalo u Bosni odnosno Hrvatskoj, počev od proizvodnje municije za artiljerijsko-tenkovsko naoružanje, preko određenih kapaciteta za remont.

Rat do istrebljenja besni Bosnom: A Vrhovni savet odbrane raspravlja o - Danu mornarice
Photo: Stock
PAVLE BULATOVIĆ: Ali, to nije ovde dato.

MOMČILO PERIŠIĆ: Da završim. Da bi mogli da podignemo nivo rezervi i da ne zavisimo od inostranstva, neophodno je da ulažemo u izgradnju kapaciteta za izradu rezervi; jer, ako sledeće godine ne dobijemo ta sredstva, nemamo mogućnosti da nivo rezervi podignemo na viši nivo, sem uvozom; a znate kako ide sa uvozom; prvo, nemamo kanala; drugo, nemamo gotovog novca. Za sledeći sastanak moram da donesem prikaz planiranih rezervi i koliki je sadašnji nivo rezervi, pa da onda zaključimo. Na primer, imamo veliki problem što su do sada trošene savezne rezerve; neke su ostale planski, a neke su ostale na teritoriji Slovenije i Hrvatske; sada je sve to preneto i zadužena je Vojska Jugoslavije, a u stvari ne može da odgovara za ono što je ostavljeno planski ili, pak, što je ostavljeno na teritoriji Slovenije i Hrvatske; za taj nivo nas treba razdužiti.

PAVLE BULATOVIĆ: Vlada je u julu donijela odluku da je otpisano ono što je bilo na teritoriji Slovenije i Hrvatske.

MOMČILO PERIŠIĆ: Nije! U više navrata smo tražili da se to otpiše, ali još nije otpisano.

PAVLE BULATOVIĆ: Nijesu otpisana dugovanja iz pozajmica tokom 1993. godine; ali, ono što je ostalo na teritoriji Hrvatske, Slovenije i Bosne, otpisano je u julu, koliko se sjećam.

JOVAN ZEBIĆ: To što je ostalo, skinuli smo; nego, ono što su potrošili iz rezervi, vode kao zaduženje.

MOMČILO PERIŠIĆ: To se odnosi pretežno na benzin, mlazno gorivo i prehrambene proizvode, što je utrošila Vojska Republike Srpske i Vojska Republike Srpske Krajine. Ali, to nije otpisano.

MOMIR BULATOVIĆ: Imam jednu sitnu sugestiju. Gospodin Zebić treba da skrene pažnju ljudima koji rade ovako ozbiljne materijale, da ne postoje tri alternative; postoji samo jedna alternativa - osnova i alternativa; ovo su varijante.

SLOBODAN MILOŠEVIĆ: Mislim da je naša savezna administracija, kao i republičke i ostale u "svađi" sa tim.

Ubij, zapali, zakolji: Mladićeve horde kod Bosanskog Broda
Photo: Stock
MOMIR BULATOVIĆ: Slobodan je u pravu; naša savezna administracija radi po jednom šablonu.

ZORAN LILIĆ: Prva varijanta, praktično, ne podrazumeva ništa u odnosu na prošlu godinu; druga varijanta podrazumeva popunu rezervi mesom i popunu pozajmica; treća varijanta je ono što je ostalo za Vojsku.

MOMIR BULATOVIĆ: S obzirom da se radi o prevashodnoj nadležnosti Savezne vlade, kao Vojni savet možemo da kažemo da uvažavamo realnost, ali da upućujemo sugestiju Saveznoj vladi da pokuša da učini napore u odgovarajućim okolnostima.

ZORAN LILIĆ: Možemo li tako da zaključimo? (Odobravanje).

MOMIR BULATOVIĆ: Imam još dve stvari da kažem - jedna je sitnica, druga je, pretpostavljam, malo ozbiljnija. Hteo sam da vas upoznam da smo faktički danas u Crnoj Gori dobili od admirala Isakovića neku vrstu ultimatuma da do 12 sati moramo da prekinemo promet sa Republikom Albanijom van graničnih prelaza oko goriva. Predsednik Lilić nije bio tu, ali predsednik Milošević je upoznat sa tragičnom činjenicom da je brod od 90 hiljada naftinih derivata vraćen akcijom američkog broda 5,5 milja unutar naših teritorijalnih voda, zahvaljujući činjenici da nije bilo pripadnika ratne mornarice na tom prostoru. Ali, sve to može nekako da se prihvati - bilo je loše vrijeme; pet bofora je bilo i zato ne isploviljavaju naši brodovi. Ali, teško mogu da prihvatim da se faktički ne uvažava realnost i da nam se daje neka vrsta ultimatuma da se mora prekinuti čitav taj posao.

Neću vas zamarati sa tim. Danas je predsednik Vlade Crne Gore odgovorio kontra-admiralu Dojčilu Isakoviću; između ostalog upoznao ga je da ću danas na sjednici Vrhovnog saveta odbrane informisati o tom pitanju. Inače, proces saradnje i koordinacije između Vlade Crne Gore i Ratne mornarice do sada je tekao besprekorno. Ovdje su napisana sva mjesta, sva preduzeća koja su ovlaštena; čitav postupak, procedura i dobra volja da se dosadašnje slabosti i propusti, kojih smo i sami svjesni, na ovom prostoru otklone. Umjesto svih preduzeća, koja su do sada na tačno određenim mjestima vršila taj šverc, odredili smo jedno preduzeće i spremni smo da, zajedno sa Ratnom mornaricom, utvrdimo sva moguća pravila ponašanja. Mislim da ćete se složiti da ovaj dopis proslijedim generalu Perišiću da se preduzmu neophodne mjere i aktivnosti. Jer, zaista, nema potrebe da se komplikuje i onako teška situacija na ovom prostoru.

SLOBODAN MILOŠEVIĆ: U uslovima sankcija, svaki uvoz je šverc. Sve što može da se uveze, treba omogućiti.

MOMIR BULATOVIĆ: Drugo, razgovarajući danas sa komandantom II armije, informisao sam se kako teku aktivnosti na realizaciji odluke odnosno zaključka sa prošle sjednice Vrhovnog saveta odbrane oko upućivanja regruta Vojske Republike Srpske Krajine i Republike Srpske u njihova odredišta. Ispričao mi je kakvo je naređenje i kakvi su realni problemi, s obzirom da se tu zahtjeva snažna koordinacija sa Ministarstvom unutrašnjih poslova. Na osnovu toga, želim da vam predočim koje su realne opasnosti koje iz svega toga proizilaze. Naime, smatrao sam da smo prošli put zaključili da ćemo to pitanje tretirati kao međudržavni sporazum o vojnoj saradnji, da će to biti pravni "priključak" za te naše aktivnosti i da ćemo na taj način biti država koja će pružiti dobre usluge i vratiti te vojne obveznike u Republiku Srpsku Krajinu i Vojsku Republike Srpske. Međutim, konkretno, aktivnost ide na sledeći način: da se iz spiskova, jedini raspoloživi spiskovi su spiskovi Crvenog krsta, traže ljudi i vojni obveznici, te da se njima upućuje poziv, čiji tekst i sadržina nisu važni, ali je bitno da je stavljen pečat Vojske Jugoslavije. Sa tim pečatom Vojske Jugoslavije sebi namećemo ogroman teret, jer je u pitanju, u Crnoj Gori, na primer, otprilike 900 ljudi; njima treba da uručite poziv da se javi da dođe u kasarnu; međutim, on s tim pozivom može da ode kod bilo koje nenaklonjene političke stranke ili nekog stranog posmatrača, da se pokaže i dokaže da mi to radimo.

Bilo je ideja i zalaganja, a nije mi jasno zašto nisu usvojena, da mi koristimo pečat Vojske Republike Srpske, ili Republike Srpske Krajine, a da naša policija samo privede te ljude, dovede ih u kasarnu i odatle ih transportuje i prebaci. Ili, slobodan sam da razmišljam i na sljedeći način: zašto bismo uzimali na sebe taj rizik sa velikim neizvjesnostima; imam informaciju da je samo u Beogradu 14 hiljada ljudi tako potrebno privesti; ovih dana to može da bude pravi "rusvaj". Zar nije jednostavnije da iz tih spiskova Crvenog krsta uradimo to isto, ali na drugačiji način; predlažem da iz spiska Crvenog krsta dobijemo zahtjev, recimo, policije Republike Srpske i policije Republike Srpske Krajine, da naša policija te ljude njima isporuči, a da se u tome angažuje i Vojska Jugoslavije. Želim da vam skrenem pažnju da je rizik jako veliki. Znači, ne želim da remetim ono što smo se dogovorili prošli put, ali moramo otvoriti oči da u realizaciji našeg opredeljenja ne napravimo neke greške.

Kako Šumska kaže: Vrhovni savet odbrane ispunjava svaku Mladićevu želju
Photo: Stock
SLOBODAN MILOŠEVIĆ: Potpuno se slažem. Mislim da se stvari potpuno besmisleno komplikuju. Mi imamo ovde pedesetak hiljada vojnih obveznika. Mi treba da izvršimo samo asistenciju organima Republike Srpske i ništa drugo. Ja sam rekao Karadžiću i Krajišniku da mora da upute odluku njihove Vlade našoj Vladi, gde se traži i moli da se vojni pozivi Vojske Republike Srpske i Vojske Republike Srpske Krajine uruče njihovim građanima na našoj teritoriji; to su njihovi vojni pozivi, nisu naši; mi ih ne zovemo u Vojsku Jugoslavije. Verovatno da postoji određeni procenat ljudi koji se sami jave kada dobiju vojne pozive. Nema potrebe ljude hapsiti, ako će jedan broj njih normalno da se javi. Onaj ko se na javi do određenog dana, onda se privodi, kao što se i kod nas privodilo; ne privodi se svako ko se zove u Vojsku; nego kada se ogluši o vojni poziv onda se privodi isto kao usluga organima Republike Srpske ili Republike Srpske Krajine. Zato sam im rekao: "Izvolite, gospodo, u Zvorniku napravite regrutni sabirni centar. Šta znači da vam mi privedemo? Gde da vam privedemo? Ima da napravite u Zvorniku regrutni sabirni centar, pa je skupljeno vaših 100 vojnih obveznika, natovareno u dva autobusa, i predato vam u regrutnom sabirnom centru".

MOMIR BULATOVIĆ: Zamisao je da se skupljaju u naše kasarne, da se u našim kasarnama obuku i onda tek idu. Najgora stvar je što ih skidamo sa spiska Crvenog krsta. Ako se dokaže smo nekome nasilno otkazali gostoprimstvo, gubimo pravo na svu humanitarnu pomoć međunarodnih organizacija; bez obzira kolika je, bez nje bismo teško mogli držati sve izbjeglice. Inače, takav je princip u međunarodnim humanitarnim organizacijama. Naša je pozivarska služba; mi sve to skupa treba da radimo; da ih obavijestimo; sutra da ih privedemo; to ne može da radi Vojska, nego treba da radi civilna policija. To je sasvim u redu; napraviće se svi dogovori. Danas je bio radni sastanak ministra policije Crne Gore i komandanta II armije. On kaže da će staviti ljude na raspolaganje, a vi znate šta to znači. On će, recimo, da pokupi 20 ili 30 ljudi i da ih drži u kasarni; sutra će za njim doći žena i djeca da kukaju i pitaju na osnovu čega ste ga povukli i doveli u kasarnu; odnosno da kažete da je zahtev Vojske Republike Srpske ili zahtev Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske da privedemo te ljude.

ZORAN LILIĆ: Koliko se sećam, dogovor sa njima je bio da to bude zahtev jedne i druge vlade našim republičkim vladama i da se na osnovu toga završi cela tehnika, o kojoj si govorio.

MOMIR BULATOVIĆ: Mi moramo da uzimamo iz spiskova Crvenog krsta; jer, objektivno nemaju evidenciju u Republici Srpskoj Krajini niti u Republici Srpskoj. Ali, te izvađene spiskove moraju oni da potpišu, pečatiraju i da to bude zahtev njihove vlade.

Rat protiv Bošnjaka: Smrt i tragedija stižu preko Beograda
Photo: Stock
ZORAN LILIĆ: To je njihov poziv; mi samo pružamo tehničku uslugu da im se to omogući.

MOMČILO PERIŠIĆ: Ako dozvolite, gospodine Predsedniče, pošto sam ja u toku. Imamo evidenciju do 19 hiljada vojnih obveznika ukupno. Koristeći našu evidenciju, a ne Crvenog krsta, mi te ljude pozivamo na zahtev Republike Srpske i Republike Srpske Krajine. Sa vama se potpuno slažem da Vojska može da okrene te ljude protiv sebe po mnogo čemu. Ali, jedini način je da ih mi pozovemo pomoću naših spiskova i da ih isporučimo nastavnim centrima koji su već pripremljeni. Ako se ne odazovu onda da se sa tim spiskovima obratimo MUP-u da ih privode. Bilo bi najbolje kada bi direktno Republika Srpska i Republika Srpska Krajina uradile preko MUP-a. Ali, do sada je bilo niz pokušaja i nije na tome ništa urađeno.

MOMIR BULATOVIĆ: Čiji pečat nosi poziv koji dolazi do određenog obveznika?

MOMČILO PERIŠIĆ: Vojske Jugoslavije.

MOMIR BULATOVIĆ: To je problem!

PAVLE BULATOVIĆ: Normalno bi bilo da Republika Srpska i Republika Srpska Krajina imaju precizniju evidenciju.

MOMČILO PERIŠIĆ: Nemaju oni nikakvu evidenciju. U tome je problem.

MOMIR BULATOVIĆ: Imate činjenicu da je jedan broj tih vojnih obveznika već zaposlen; dakle, imaju radno mjesto, izvadili su lične karte, itd.

PAVLE BULATOVIĆ: Čitav problem se može riješiti na način da se koriste pečati Vojske Republike Srpske Krajine i Vojske Republike Srpske.

ZORAN LILIĆ: Tehnički je to sprovodijivo; neka se njima dostave spiskovi, oni neka daju pozive; dostave ih ovde, ako nemaju evidenciju.

MOMIR BULATOVIĆ: Pečat Vojske Jugoslavije može imati strašne posljedice.

MOMČILO PERIŠIĆ: Mi to možemo da izmenimo.

ZORAN LILIĆ: Mi to moramo da izmenimo.

MOMČILO PERIŠIĆ: Međutim, problem će, u suštini, ostati isti. Ovde, zaista, izbegavamo pritisak na Vojsku Jugoslavije, ali problem će ostati isti u smislu efikasnosti isporučivanja tih ljudi. Jer, svejedno je, ako se on ne odazove na taj poziv, mora stupiti na scenu presija; a presiju ne može vršiti vojska nego milicija. Efekat je onda potpuno isti. Jer, iza milicije stoji vlast. Zahvaljujem se na sugestiji, mi možemo da promenimo umesto pečata. Vojske Jugoslavije, da stavimo pečate Vojske Republike Srpske i Vojske Republike Srpske Krajine.

MOMIR BULATOVIĆ: To je suština. Zatim, može putem faksa da policija Republike Srpske zamoli policiju Srbije i Crne Gore da u skladu sa tim spiskovima isporuči ljude koji neće da se odazovu pozivu. Onda to nije odnos dvije vojske, već policije.

Sabirni centri za izbeglice su efikasno rešenje: Slobodan Milošević predlaže Radovanu Karadžiću
Photo: EPA
SLOBODAN MILOŠEVIĆ: Naravno, traži jedna vlada od druge vlade da se njihovi građani koji su vojni obveznici upute u sabirni centar, na primer, u Zvornik; ili, sabirni centar u Trebinju.

MOMIR BULATOVIĆ: Ja sam i prošli put rekao da odobravam tu aktivnost zbog toga što smatram da ćemo na taj način sebe lišiti velikog zla - dilera, švercera, itd. Ali, realno, to nisu ljudi koji hoće svojevoljno da se bore; jer, da su htjeli da ostanu, ne bi dolazili ovdje. S druge strane, dići će paklenu galamu i napraviće nam svima mnogo veću štetu nego što će biti koristi. Zato se moramo zaštititi. Predlažem da su dobro razmisli o čitavom tom poslu, ne sporeći suštinu naše odluke.

ZORAN LILIĆ: Naša odluka je upravo bila zasnovana na tim principima.

MOMIR BULATOVIĆ: Zamaram vas sa time; ali, u konkretnoj realizaciji zahtjeva se sljedeće: dobija Janko Janković papir sa pečatom Vojske Jugoslavije da se pojavi u Republiku Srpsku. Ako neće, hapsi ga naša policija. Ja jesam za to da ga hapsi i privodi policija, ali na osnovu zahtjeva Vlade Republike Srpske i Vlade Republike Srpske Krajine. A tu će Vojska Jugoslavije da pruži usluge - da možemo da ih smjestimo, nahranimo, prebacimo, itd.

ZORAN LILIĆ: Dobro, to je u redu. Znači, odustajemo od pređašnjeg načina okupljanja tih ljudi. To će Pavle da koordinira.Pavle, ti si imao našto pod tekućim pitanjima?

PAVLE BULATOVIĆ: Imao sam dva kratka pitanja. Prvo, prije dva dana poslao sam pismo ministrima Sokoloviću i Pejakoviću. Naime, radi se o tome da - nakon stupanja na snagu Zakona o Vojsci - aktivnim vojnim licima u Vojsci Jugoslavije koja ne pribave državljanstvo Srbije i Crne Gore do juna, u roku od mjesec dana prestaje aktivna vojna služba. Dobar dio njih je podnio taj zahtjev, a još uvijek nemamo Zakon o državljavstu i na nivou savezne države; mogu ispasti dosta veliki problemi.

ZORAN LILIĆ: Šta predlažeš? Da prolongiramo?

PAVLE BULATOVIĆ: Teško je prolongirati. Bilo bi najbolje, ako može, da Ministarstvo unutrašnjih poslova prioritetno rješava te zahtjeve; pa ako dobiju državljanstvo i ispunjavaju uslove, ostaće u Vojsci Jugoslavije. Ako prema kriterijumima MUP-a ne dobiju državljanstvo, mora im prestati aktivna vojna služba.

MOMIR BULATOVIĆ: Teško se može aktivirati odredba jednog zakona - Zakona o Vojsci Jugoslavije i odbrani - koja je vezana uz činjenicu da treba da bude donesen neki savezni zakon; savezni zakon o državljanstvu; zbog poznate blokade rada Skupštine, nije donijet. Spreman sam da razmotrimo sve te opcije. Ali, pitanje renoviranja Zakona o državljanstvu je veoma osjetljivo, višeslojno značajno i zbog problematike izbjeglica i svih ostalih pitanja. Tako da je to, u ovom trenutku, veoma osjetljivo politički. Ako bismo, recimo, na nivou savezne države imali zahtjev da profesionalni pripadnici Vojske Jugoslavije jesu državljani i da im se ima to riješiti, to je onda veoma lako riješiti.

PAVLE BULATOVIĆ: U Zakonu piše da pripadnici Vojske Jugoslavije mogu biti samo državljani SRJ.

SLOBODAN MILOŠEVIĆ: Znači da Vojska Jugoslavije ne bi smela u svojim redovima da ima nekoga ko nije državljanin.

MOMČILO PERIŠIĆ: To upravo znači tako. Svi su podneli zahtev, ali zato što nije izašao zakon o državljanstvu, to moramo da premostimo dok se ne stvore uslovi.

SLOBODAN MILOŠEVIĆ: Koliko ima takvih?

MOMČILO PERIŠIĆ: Ukupno oko četiri hiljade.

Prva koljačka ljubav zaborava nema: Srbin u ekstazi
ATTILA KISBENEDEK
PAVLE BULATOVIĆ: Zbog te činjenice, u prelaznim odredbama ostao je uslov da u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu moraju pribaviti uvjerenje o državljanstvu. Znači, ostalo je još mjesec dana.

SLOBODAN MILOŠEVIĆ: Tu postoje dve varijante: prvo, da ih pošalješ da rade u vojsci čiji su državljani; ili, ako su ovde neophodni, dati im državljanstvo i ostaviti ih u Vojsci Jugoslavije. Po Ustavu, nemaš pravo da ga držiš, ako nije državljanin.

MOMČILO PERIŠIĆ: Gospodine predsedniče, mi smo tako i uradili. Ali, na primer, imate slučaj da je neko Srbin, ali je rođen u Sloveniji; nema državljanstvo Srbije. Neko je, na primer, rođen u Makedoniji i nema državljanstvo Srbije.

SLOBODAN MILOŠEVIĆ: Za takve nije problem. Dajte spisak takvih da im odmah damo državljanstvo.

MOMČILO PERIŠIĆ: Ja ću dati spisak svih kojima nije rešeno državljanstvo, i onih koji su potrebni a sa prostora su Bosne odnosno Hrvatske.

MOMIR BULATOVIĆ: Da li to znači da čitava familija stiče pravo na državljanstvo?

MOMČILO PERIŠIĆ: Da, to mora biti automatski.

ZORAN LILIĆ: Dogovorili smo se da sednica bude u četvrtak u 10 sati. (Sednica je završena u 18,30 sati).

No comments:

Post a Comment