Polemika: Marko Vešović protiv desetorice
Laganje kao nacionalna disciplina
Šta je razlog hajke? Pošle godine u junu, na osnovu onog što su kazali svjedoci u hercegnovskom sudu, Šeki je posumnjao u priču policajca Slobodana Pejovića da je policajac Slobodan Pejović bio čuvar plaže i spasio tri Bošnjaka. Posumnjao je u tu priču uključenu u Šekijev film „Karneval", potom se dao u potragu za novim činjenicama i napravio film „Junak našeg doba" u kojem je Pejoviću dao što mu niko uzet neće. Pa se digla ta demokratska tarafunda da kao simbol „čojske i sojske Crne Gore“ od Šekija brani pendrekaša koji je trojicu braće Rikalo u smrt poslao!
Godinu dana u crnogorskim medijima bjesni hajka na udruženje porodica Bošnjaka deportovanih 1992. godine i Šekija Radončića, a njen organizator i vođ je Don Miško Perović, vlasnik Monitora, Vijesti, TV Vijesti, investicionih fondova, fabrika vode, brojnih nekretnina. Sljedećih osmoro su Don Miškovi hrtovi:
1) Koka Pavlović, poznatiji kao Đukanovićeva Lepa Brena pod brcima. To ništavilo koje je protestiralo pred Skupštinom protiv priznanja Kosova tvrdi da na njemu kušam ubiti apanažu kod režima. Bolan, Koka, da nemaš odijelo, ljudi bi prolazili kroz tebe – toliko ne postojiš!
2) Srđa Pavlović, brat Kokin i dopisnik Vijesti iz Kanade, najpoznatiji po tom što se prvi usprotivio podizanju spomenika deportovanim Bošnjacima, jer bi to bila „dehumanizacija žrtava i crnom mrljom na obrazu CG“. Srđa bi žrtvama bez groba i mramora uskratio pravo na mjesto gdje se njihove porodice mogu okupiti da polože cvijeće, ali to ukraćivanje ne bi dehumaniziralo žrtve! Jebe se Srđi što su porodice deportiranih zblanute njegovim protivljenjem: Srđa je doktor nauka i bolje od svih njih zna šta je za žrtve najbolje. Iz Srđe je ne prozborila no prolajala meni dobro znana montenegrinjačka bezočnost.
3) Esad Kočan, koji je Don Mišku i biza lancu i mačuga u ruci, glavni urednik Monitora oboljelog od gutunara, koji je predsjednicu udruženja porodica deportovanih Jasenku Perović, čiji je brat ubijen nakon deportiranja, optužio da je agent crnogorske tajne policije.
4) Milan Popović, profesor i nesuđeni dekan podgoričkog Pravnog fakulteta, kome je režim dao dva stana i štampao mu tri knjige.
5) Milka Tadić, direktorica Monitora, široj javnosti poznatija kao Milova balerina, tačnije, kao plesačica na stolu gospodara Crne Gore. Dvojica koji su se podvirivali bili su zaprepašćeni kolika su muda u Milke.
6) Marko Milačić, novinar TVCG i kolumnista Vijesti. Markiša loče s režimskog korita, a u Don Miškovim novinama odstreljuje režim.
8) Sonja Radošević, juče Avazova talibanka, danas prva internet snajperuša CG.
9) Vladimir Nedović, sin kotorskog udbaša Branka Nedovića, prvi internet snajperista CG.
10) Miško Đukić, sestrić pokojnog šefa crnogorske tajne policije Vukašina Maraša koji je u stanu tajkuna Miška Perovića lično isljeđivao novinara Šekija Radončića.
Dodajmo i pokojnog Slavka Perovića, nezavisnog hajkača, trgovca nekretninom zvanom Crna Gora i njenog nesuđenog predsjednika, bivšeg rizničara LSCG koji se samoukinuo, ali samo jednom - za razliku od države koja se samoukidala dvaput u istom stoljeću.
Šta je razlog hajke? Pošle godine u junu, na osnovu onog što su kazali svjedoci u hercegnovskom sudu, Šeki je posumnjao u priču policajca Slobodana Pejovića da je policajac Slobodan Pejović bio čuvar plaže i spasio tri Bošnjaka. Posumnjao je u tu priču uključenu u Šekijev film Karneval, potom se dao u potragu za novim činjenicama i napravio film Junak našeg doba u kojem je Pejoviću dao što mu niko uzet neće. Pa se digla ta demokratska tarafunda da kao simbol „čojske i sojske Crne Gore“ od Šekija brani pendrekaša koji je trojicu braće Rikalo u smrt poslao! Kad Šekijev film emituju na crnogorskoj televiziji, Slobo može ili da iz Hercegnovog seli đe ga ne znaju, ili da ne izlazi iz kuće.
Svi hajkači kažu isto što i Don Miško: da Šeki radi za Đukanovića i njegov režim. Šeki napisao pet knjiga i snimio film koji je taj režim natjerao da plati odštetu prodicama deprotiranih, na Šekijevu kuću bačena bomba i pucano mu na porodicu, Šeki morao bježati iz Crne Gore, pa ipak ogromna većina crnogorskih brava do nedavno je stoposto vjerovala kad Don Miško, koji je osnovao banku sa Đukanovićem, parama Đukonovićevim osnovao list Vijesti, te nije čudo što bi mu se sad krvi napio, dakle, kad taj i takav Don Miško kaže, zapravo ne kaže nego bez i jednog dokaza, koji mu uopšte nisu potrebni, godinu dana ponavlja kao papiga da Šeki radi za Đukanovića. „Budala je narod od starina“, kaže Njegošev Teodosija Mrkojević, ali je nevjerovatno da se ta budala ni mrvom mozga nije pitala: zašto bi Šeki, koji je u Sarajevu finansijski nezavisan, radio za režim koji ga je otjerao iz rodne Crne Gore? Dobro reče Njegošev Selim vezir: „Pučina je stoka jedna grda“. Pogodio je ka da je mene pito.
Kad mi je počela ići na ganglije hajka na Šekija, pogledao sam njegov film o jučeranjem hapsitelju a današnjem spasitelju Bošnjaka i ljudske rase („spasio sam ne samo tri Bošnjaka nego čovječanstvo“, kaže Pejović u novom Šekijevu filmu), a potom sam odlučio da se sa korbačem za pse umutim u taj čopor Don Miškovih „dvonogih doga“: mada niko od njih nije gledao Šekijev film, horski arlauču da je Šeki laže protiv Slobe jer hoće da s Đukanovića skine odgovornost. Ovo je ona dobro mi znana „pasja zemlja“ iz koje sam 1963. zauvijek pobjegao: jedina pametna stvar koju sam u životu uradio. Riječ je o zločinu koji bi bio davno zaboravljen da nije bilo Šekija, pa ipak don Miško i njegova paščad – pička li im imaterina – od Šekija Radončića brane „pravu“ istinu o tom zločinu. Radi se o montenegrinjačkim tikvama koje prolaze kroz beton: njine tvrdnje se ne dokazuju, jer su temeljene na apsolutnom znanju. Riječ je urođenoj, sa nečojstvom pomiješanoj gluposti koja sebe doživljava kao jedinu mjeru stvari.
Milika Pavlović koji se priključio hajkačima ovako počinje pismo Pobjedi: „hajka koju režimski aktivisti ovih dana vode protiv mojih sinova i mene“. Hajkač se, dakle, žali na hajku: pravi Montenegrinjak! Ni on nema potrebe da dokazuje tvrdnju da smo „režimski aktivisti“, jer Don Miško se drži Gebelsa: stotinu puta ponovljena laž postaje aksiom, i evo rezultata: Milika polazi od Don Miškove laži kao od aksioma koji se, znamo, ne dokazuje. O Šekiju sam već rekao što je trebalo, pa ću s književnikom popričati nasamo: Milika je do avgusta 2007. kao član Savjeta SDP bio bizin tog istog režima, SDP je vraćao Kokine dugove, što znači da su otac i sin muzli taj režim kao šarulju, pa ipak ta vega - a vega jeste i da ne kažem - „režimskim aktivistom“ zove Marka Darikina koji je u svemu što je pisao o CG izaramenica maltio po tom režimu.
Kao Montenegrinjak jedan kroz jedan Milika misli da je najvažnije imati držanje. U Crnoj Gori vjeruju: bolje da te majka rodi bez kurca no bez držanja! Miliki je glavno zauzeti gard žrtve i pravednika, mada mi je u toj pozi smiješan kao da progutao metlu. Drži da je dovoljna njegova poza na pravdi boga napadnute žrtve pa da prestanu postojati činjenice koje kažu da su Milikina dva sina obični kerovi u Perovićevoj hajci na Radončića. Milikin sin Srđa, koji iz Kanade vidi sve šta se događa u CG, pa bi mogao biti optužen da je drugi Mato Glušac, napisao je u Vijestima protiv Šekija tri teksta i napao ga u intervjuu za Monitor, a Koka, ničim izazvan, objavio protiv Radonića tekst Bratsko pomirenje u četiri medija: Vijesti, Dan, Peščanik, Bošnjaci.net i na stranici Grupe za promjene, ali to nije hajka na Šekija! A kad je Vešović dao Koki po pički, Milika je zavrišao: hajka! Koka je Radončića optužio da mu je slao prijeteće poruke, mada mu je poslao svega jednu: „Koča prijatelju, ispao sam ti iz duga. Na vrijeme sam te upozorio da ne jašeš na mrtvog konja. No, to je sada tvoj izbor. I to razumijem, ali stvarno ne razumijem mržnju i odvratna podmetanja koju tvoja porodica ispoljava prema meni“. Zbog ovoga je Koka pozvao NATO da ga brani od Šekija!
Milika kaže: „Druga laž, nakalemljena na prethodnu, odnosi se na izmišljotinu da je, bajagi, SDP pomogao podmirivanju dugova moga sina. Takvom bezobrazluku ne umijem naći pravi naziv. Pozivam ondašnjeg lidera SDP, gospodina Ž. Rakčevića, da javno demantuje ovu ciničnu podmetaljku. Ukoliko se gospodin Rakčević odazove ovom mom pozivu, to bi bila prva i jedina pomoć koju sam ikada tražio i dobio od SDP“.
Milika se potpisao kao književnik a veli da se „laž odnosi na izmišljotinu“! Šija se, znači, odnosi na vrat? Molim ga da mi prosvijetili pamet: kako se vuk može odnositi na kurjaka ili majka na kevu? Milikina laž se može odnositi, na primijer, na moje služenje Đukanoviću, a kako se ćale može odnositi na oca? Kad nagazim na ovakve prometne udese u nečijem tekstu, iskustvo mi kaže da taj ili nije dovoljno pismen ili laže. Ne znam koliko je Milika pismen, ali umije pošteno slagati.
Milika je, kao vremešan ćojk, izgleda počeo da „prokišnjava“, kako bi rekli u Sarajevu, ali trebalo je da igra tablić s kolegama penzionerima, a ne da ulazi u javnu arenu. Jer zašto se Milika obraća Rakčeviću? Bolje da je pozvao Moša Pijadu! I Blažo Jovanović bi mu bio korisniji svjedok no Rakčević. Stari lažac glumi neznavenu makanju: iako je bio član savjeta SDP do 2007. pravi se da do njega nije doprla agencijska vijest da je Ranko Krivokapić predsjednik SDP još od 2001. godine! Zato se i obraća Rakčeviću: zna da mu taj neće odgovoriti. Milika puca iz prazne u čovjeka koji je Rašove granate na volej dočekivao. Vjeruje da je prepreden, ali Marku Darinu koji je potrošio 1500 stranica na devetanje lažova sviju fela jasno je da je Kokin babo trećerazredni lažac. Evo saopštenja SDP izdatog 18.avgusta 2007. godine:
Socijaldemokratska partija Crne Gore-SDP
Aktivnosti:
Milika Pavlović nije član Savjeta SDP-a od 28. jula
18.avgust 2007.
Gospodin Milika Pavlović nije član savjeta SDP-a od 28. jula 20007. godine kada je održan VI Kongres Socijaldemokratske partije. Novi Glavni odbor SDP-a izabraće vrlo brzo novi Savjet partije. Na internet prezentaciji, koja je postavljena nekoliko dana prije održavanja VI Kongresa, nalazio se spisak članova Savjeta u prošlom mandatu i on će biti ažuriran nakon izbora novog Savjeta SDP-a. Uz zahvalnost g. Pavloviću nadamo se da smo barem malo doprinijeli vraćanju dugova njegovog sina.
Zašto lažeš, Milika? Kako te nije stid sijede kose? Znaš li da ne valja lagati? Ko te naučio da lažeš? Vjeruješ li da je laganje u CG nacionalna disciplina kao vateprolo? Misliš li da bi dobio rak kad bi prestao lagati? Ako nije tačno da je SDP doprinio vraćanju dugova Milikinog sina, što ih nisi demantovao? Ućićao si se ko trun u šupku i čekao da se stvar zaboravi. Ali Radončić i Vešović vjeruju u „moralnu neophodnost pamćanja“.
Pozvao si Rakčevića da pobije Krivokapićevo saopštenje i opere te od „sramotnih izmišljotina i bestijalnih laži“, jer tvojim lažima čeljade se može pričestiti! I mora da si u napadu rasijanosti zaboravio da se obratiš Đukanoviću koji je pozvaniji od ikog da javno opovrgne „laž da sam od šefa režima tražio i da mi je on dao nekakve pare kojima je moj sin tobože pokrivao navodne dugove“. I zašto veliš „navodne dugove“ kad je Vesna Medenica javno rekla da je tvoj Koka od dugova bježao vani? Tražiš da Radončić i Vešović „ponude javnosti makar jedan dokaz“ da si uzeo pare koje se daju u četiri oka!
Veliš da smo „topčije režimske klevetničke armade“: je li ovo jedna od nakaza iz crnogorskog jezika, ili ne znaš da se kaže tobdžije? Ove crnogorske, kao stanična drolja ofucane retorike do sita sam se naslušao s Pala u dane opsade Sarajeva! I ti vjeruješ, kao Rašo, da je dizanje dreke valjan dokaz, jer vam je obojici mozak montenegrinjačkog kroja, ali „topčije režimske klevetničke armade“ dokaz su tvoje male pameti. Napisao sam o CG u novinama bar 400 strana, pa te pozivam, ajvanu bezobrazni, da navedeš jednu rečenicu koja je prorežimska. Ne možeš je navesti, a bezobrazni ajvan jesi i da ne kažem. I proučiću tvoje tekstove objavljene u Pobjedi iz doba AB revolucije: jedan čoek mi reče da je njihova ljepota besmrtna!
Juče pitam Šekija: koliko Don Miško ima paščadi? „Desetoro“. „Svi će dobiti preko leđa. Jesu li oni pri čistoj svijesti? Čemu se nadaju? Zar su toliko slijepi da ne vide: nas smo dvojica, a oni su sami!“
* Tekst objavljen u Pobjedi prenosimo uz dozvolu autora
No comments:
Post a Comment