Forum
MARKO VEŠOVIĆ
29.01.2005
Pisac, prevodilac, docent na sarajevskom Univerzitetu, Marko Vešović, rođen je u Papama kod Bijelog Polja, ali je najveći dio svog života proveo u Sarajevu. Predratni prijatelj sa Radovanom Karadžićem, od početka rata u BiH Vešović je jedan od najžešćih kritičara “srpskog fašizma”. “Smrt je majstor iz Srbije” je naslov njegove prve priče o ratu u BiH, kao i poslijeratne zbirke proze. Ipak, “ovo ovdje je prije svega crnogorska priča: samo Crnogorac može biti kasapin s Dedinja”. “Da dignem spomenik svima koji su ćutali? Zar šutnja o klanju/nije pomogla koljačima?” (“Poljska konjica”). Danas najmanje šuti o Crnogorcima i crnogorskim mitovima: već nekoliko mjeseci u podgoričkim medijima plamti njegova žestoka polemika sa Jevremom Brkovićem.
Blogmarks
Digg
Facebook
Friend Feed
Google Bookmarks
MySpace
Reddit
Twitter
Yahoo Bookmarks
Yahoo MyWeb Gospodine Vesovicu mozete li mi odgovoriti u cemu je sustina sukoba izmedju Jevrema Brkovica i Vas?
Odgovor
Prije četiri ili pet godina, kad sam doznao da je Novak Kilibarda, ratni istrebljivač muslimana i poslijeratni “pokajnik”, postao predsjednik Senata Dukljanske akademije, napisao sam Brkoviću, kao predsjedniku te akadmije, poslanicu objavljenu u Monitoru u kojoj sam rekao da me briše sa spiska članova Dukljanske akademije, jer s Kilibardom, rekao sam, “ne bih ni tramvaj čekao” a kamoli sjedio u Akademiji gdje je Kilibarda predsjednik senata. Tu se zavrgla polemika koju sam ja, docnije, stavio u svoju knjigu “Moj svijete izgubljeni”. Tačnije, ta polemika mi je bila temelj za tekst od 50 strana u kojem su mi Jevrem Brković i Novak Kilibrada služili manje kao meta za moje strelice – mada ih nisam štedio – a mnogo više kao uzorci za analizu: na njihovom primjeru sam kušao pokazati šta je “istinski Crnogorac” (rečeno ironično, dakako), to jest, kako funkcioniše mozak mojih tipičnih sunarodnika. Uzgred: Crnogorce smatram ubjedljivo najgorim narodom na svijetu. Jevrem Brković se bješe netom vratio iz Zagreba, gdje je 1991. godine pobjegao od Momira Bulatovića i Mila Đakovića, skrio se Tuđmanu pod skut i na miru, daleko od rata, prosjedio sedam i po godina: Tuđmanova vlada mu je plaćala stan, auto i vozača koji mu je bio i tjelohranitelj, a država Hrvatska mu je, za to vrijeme, objavila 19 knjiga. Kao frišak povratnik, Jevrem se još uvijek osjećao nesigurno u CG: docnije će on postati onaj kokot iz poslovice koji je jak na svom bunjištu, a da je Crna Gora obično bunjište (moja Darinka je za to imala ekspresivniju riječ: bunjak) – o tome nema dvojbe. Ali tada je bio još uvijek nesiguran, i njegova reakcija i na moje polemičke tekstove u Monitoru i docnije na moju knjigu bila je blaga i umjerena: govorio je da je on u Crnu Goru došao kao “čovjek pomirenja”, “Marko je meni brat”, i tako dalje, jedini sam ja znao da bi mi Jevrem, kad bi mogao, kukom srce izdro, jer sujeta tog čovjeka – to je Strašni Sud!
Odgovor
Znajući koliko je povrijeđena njegova čudovišna taština, smijao sam se njegovim miroljubljvim izjavama. Uzgred, i u Monitoru i u knjizi rekao sam: pošto znam da je Jevrem Brković vazda umio pošteno slagati, dajem mu dozvolu da o meni laže šta god mu padne na milu pamet. I dodao jednu posve crnogorsku rečenicu: Ako imao što javno kazati protiv mene, a ne htio, hvala mu koliko kučki! Od ovakvih rečenica sujeta ljudi kakav je Brković boluje po nedjelju dana. Ali tom otrovu protiv mene, koji se nakupljao u njemu, u njegovoj džigerici (jer je on čitavog života držao lekcije drugima, a kad sam ga ja izdevetao, nije imao su čim da mi uzvrati), treba dodati i nove doze otrova: kljucao sam ga u Monitoru kao Đukanovićevog zbilja bestidnog udvoricu. Što je najgore, to udvorištvo se, često, ispoljavalo u tome što je ko zadnja baraba pljuvao po svim čestitim ljudima iz Crne Gore koji su imali javnih primjedbi protiv Đukanovića. Kljucao sam ga, ali je Jeverm ćutao. Onda se pohvalio na TV da njemu kao polemičaru niko ne smije izići na megdan. I ja u Monitoru napišem tekst u kojem sam se sprdao s njim kao udvoricom, nazvao sam ga frizerom, ali sam iskaz formulisao tako da bude dvosmislen, jer Jevrem jeste banalan Frizer Đukanovićev, to svak u CG zna, ali se ta metafora mogla čitati i kao aluzija na njegovu neobrazovanost, na priče o tome da od škole ima frizerski zanat. Ukratko, napisao sam tekst na koji mi je morao odgovoriti. Ali umjesto da sa mnom raspravi pitanje: ako je Jevrem u jednoj pjesmi iz 1991. godine Đukanovića nazvao Slobovim uvlačiguzom, a Jevrem je danas Đukanovićev uvlačiguz, da li Jevrema možemo nazvati uvlačiguzovim uvlačiguzom? – Jevrem se pozabavio mnome kao nerealizovanim četnikom, eksplodirao je sav otrov koji se u njegovoj džigerici nakupljao godinama, i danas sam ja u njegovim tekstovima uznapredovao do čudovišta.
Odgovor
Meni je drago što je do ove čegrsti došlo, jer sam otkrio o Jevremu stvari koje bi mi zauvijek ostale nepoznate. Prvo sam dokazao, u nekolika navrata, kolik je lažov, a onda sam mu prepustio nek laže, tačnije: nek ponavalja laži koje je o meni u štampi, ima nekolike godine, napisao četnik Novak Kilibarda, a ja sam se pozabavio činjenicama o Jevremu, ali i njegovim djelom. Otkrio sam da je nemilosrdno falsifikovao svoja Sabrana djela iz 2002. godine. Ta djela su spomenik ubjedljivo najvećem književnom lažovu na tlu propale Jugoslavije. Otkrio sam, na primjer, da je, vaktile, u svojim pjesamama bio klasičan Srbin, a danas je Dukljanin, što znači Crnogorac na kvadrat. Navodim, više kao kuriozitet, jedan primjer. U sabranim djelima, u pjesmi ``Obodski zapis grešnog jeromonaha Makarija``, Brković kaže:
„Voimja Ivana gospodara i sina mu Đurđa /
Ovo olovo morem brodi i dospje u kapu moju /
Da rabi grešni iz Zete čate sveta slova /
I svetu pjesnu u jedan glas poju“. /
Ovo je dokaz o prekoračenju ovlaštenja: Jevrem Dukljanin iz 2002. godine neustavno je ukinuo Jevrema Srbina iz 1967. godine koji je u beogradskim ``Književnim novinama`` (broj 330, 24.IV, str.11) objavio pjesmu ``Obodski zapis`` u kojem pjeva o jednom važnom dogođaju iz srpske istorije:
„Vo imja Ivana gospodara i sina mu Đurđa /
Ovo olovo morem brodi i dospje u kapu moju /
Da Srblji grešni iz Zete ne čate tuđa /
Slova i tuđu pjesmu u jedan glas poju.“ /
„Voimja Ivana gospodara i sina mu Đurđa /
Ovo olovo morem brodi i dospje u kapu moju /
Da rabi grešni iz Zete čate sveta slova /
I svetu pjesnu u jedan glas poju“. /
Ovo je dokaz o prekoračenju ovlaštenja: Jevrem Dukljanin iz 2002. godine neustavno je ukinuo Jevrema Srbina iz 1967. godine koji je u beogradskim ``Književnim novinama`` (broj 330, 24.IV, str.11) objavio pjesmu ``Obodski zapis`` u kojem pjeva o jednom važnom dogođaju iz srpske istorije:
„Vo imja Ivana gospodara i sina mu Đurđa /
Ovo olovo morem brodi i dospje u kapu moju /
Da Srblji grešni iz Zete ne čate tuđa /
Slova i tuđu pjesmu u jedan glas poju.“ /
Odgovor
Jevrem, kao dukljanski lažov, natjerao me da postanem arheolog i iskopam Jevrem Srbina u prilično očuvanom stanju. Uz to, Brković je isključio iz svojih sabranih djela četiri knjige: Rat se nastavlja, Klasno opredijeljeno proljeće, Minska polja estetike i Anatomija jednog staljiniste, iz kojih se vidi da je bio najveći crnogorski uvlačiguz za vrijeme socijalizma. Šta – crnogorski? Na srpskohrvatskom jeziku ne postoji bestidnije udvorištvo od Jevremovog. Navodim samo jednu pjesmu, iz ciklusa koji je nagrađen na konkursu SUBNOR-a, pjesmu o komesaru, od koje vam mozak staje, jer ne možete da pojmite da je postojao jedan takav puzavac, jedno takvo udvoričko ništavilo koje uopće ne zna da kičma postoji u prirodi! Evo šta SUBNOR-ov laureat kaže o partizanskom komesaru:
Čovjek koji revoluciju u crveno oblači /
Priča o Komunizmu kao da ga očima gleda /
Zvali smo ga dušom revolucije, dušom koja dušom krvari. /
Kažnjava i za neučinjene grehove samo da čistije bude. /
Samoga sebe na smrt osuđuje ako se pogrešno zagleda u ljude. /
Iz kožne torbe vadi nova objašnjenja o svijetu /
Pred borcima mora o svemu misao da stvori – /
Diktatura proletarijata ga ovlastila da umjesto nje govori. /
Lično s Lenjinom raspravlja o svakoj stvari /
Obavještava ga o slučajnim grehovima. /
Čitko ih zapisuje da ih ne zaboravi. /
On lično pred Komunizmom odgovara /
Ako neko od drugova greškama revoluciju usporava. /
Ako prilegne, spava s Partijskom ćelijom među očima. /
Nikada ne priča snove koje sam sanja /
Noću uvijek nekom raport predaje: /
Druže Komunizme, dobro je što se tiče svijesti /
Još bolje, što se tiče brojnoga stanja. /
I zato uvijek kad komesar pogine, kaže se: /
To je revoluciji manje kaplja krvi najcrvenije.
Čovjek koji revoluciju u crveno oblači /
Priča o Komunizmu kao da ga očima gleda /
Zvali smo ga dušom revolucije, dušom koja dušom krvari. /
Kažnjava i za neučinjene grehove samo da čistije bude. /
Samoga sebe na smrt osuđuje ako se pogrešno zagleda u ljude. /
Iz kožne torbe vadi nova objašnjenja o svijetu /
Pred borcima mora o svemu misao da stvori – /
Diktatura proletarijata ga ovlastila da umjesto nje govori. /
Lično s Lenjinom raspravlja o svakoj stvari /
Obavještava ga o slučajnim grehovima. /
Čitko ih zapisuje da ih ne zaboravi. /
On lično pred Komunizmom odgovara /
Ako neko od drugova greškama revoluciju usporava. /
Ako prilegne, spava s Partijskom ćelijom među očima. /
Nikada ne priča snove koje sam sanja /
Noću uvijek nekom raport predaje: /
Druže Komunizme, dobro je što se tiče svijesti /
Još bolje, što se tiče brojnoga stanja. /
I zato uvijek kad komesar pogine, kaže se: /
To je revoluciji manje kaplja krvi najcrvenije.
Gospodine Vesovicu,procitao sam Vasu "Poljsku konjicu" i mogu reci da pisac Vesovic nimalo ne zaostaje za covjekom Vesovicem. Vlast i njezini sateliti Vas uglevnom kritikuju kao covjeka, nikad kao pisca. Smatrate li to komplimentom?
Odgovor
Kad pomislim kakva je današnja vlast, mislim Vlast kao Takva, bez obizra na njen predznak, stranački, nacionalni, konfesionalni, morao bih se duboko zabrinuti nad sobom kao čovjekom ako bih se dopadao bilo kojoj vlasti. O slugeranjama te Vlasti da i ne govorimo. Kad sam javno zamolio Fahrudina Radončića, vlasnika lista Avaz i slugu svake vlasti, da me više NE HVALI u Avazu, neki su mislili da sam se zezao, ali da vic nije bio bogzna koliko duhovit. Ali kad Radončić nije prestao da me hvali u Avazu, pobjesnio sam i napravio nov tekst za novine u kojem sam rekao da ću mu glavu njegovu razvaliti ako me još koji put bude pohvalio. Jer njemu je dozvoljeno isključivo da me pljuje! I Avaz je zaista prestao da me pominje.
Znas li Marko da se u srpskom narodu sve najgore o tebi prica i da li te sramota zbog toga?
Gospodine (uf, ali vi ste vise od toga, vi ste drug), ako pripadnost jednoj naciji znaci i moju odgovornost za ono sto neki iz moje nacije cine vama (Latic), onda ja ne bih pripadao takvoj naciji. Koliko smo odgovorni mi za postupke nekoga iz nase nacije? Da li vase pisanje o zlocinima Srba i Crnogoraca proizilazi iz takvog shvatanja nacije?
Odgovor
Ispočetka, sve što sam govorio i pisao, značilo je moju najneposredniju, ljudsku i spisateljsku reakciju na Zlo. Činilo mi se: prsnuo bih ako ne kažem, ako ne napišem. Bez mnogo, dakle, filozofiranja: raspamećen sam bio onim što mi oči vide, i saopštavao svoju moralnu raspamećenost. U to vrijeme, vjerovatno bih i ja, da me neko upitao: smatraš li se odgovornim za ono što čine tvoji sunarodnici u BiH, odgovorio snokta: zašto bih se ja stidio zbog onog što rade đubrad s kojom slučajno pripadam istoj naciji? Danas mislim drukčije. Kod Hermana Broha, velikog austrijskog romansijera, pročitao sam rečenicu: “Kajanje je potrebno onom ko nije nacist i to zbog nacista koji nije u stanju kajati se”. To Broh kaže iza Drugog svjetskog rata, nakon sloma nacizma u Njemačkoj i u Austriji. Umjesto “kajanje”, upotrijebio riječ “stid” i rekao bih: Jeste, moram se stidjeti zbog onog što su Crnogorci u prošlom ratu radili drugima, jer ta nacistička ološ nije u stanju da se stidi, a pošto se neko mora stidjeti, ko će drugi ako ne ja?
Naravno, ako se stidiš, to znači da se, ipak, na neki način smatraš odgovornim. Što je prilično čudno. Jer ja sam jedva pet posto Crnogorac. Čini mi se: kad bih postao šest posto Crnogorac, u meni bi zazvonio uređaj za uzbunu koji mi javlja da sam krenuo po zlu putu. Otkud ovakvo osjećanje u meni? I došao sam do zaključka da Dobro ne obavezuje, a da Zlo ne može da te ne obavezuje. Mogu prezirati (kao što i prezirem) devedeset pet posto onoga što Crnogorci misle da je njihovo Dobro, mogu tjerati šegu sa tim njihovim Dobrom, kao što je i tjeram, ali njihovo Zlo ne može ne biti i moje Zlo, ako hoću da ostanem ljudskim bićem koje sebe poštuje. Ne možeš, nije ljudski, nije božanskim zakonima dopušteno, da ostaneš otmjeno, gospodski uzvišen nad tim Zlom. Kad kažem božanski zakoni, ne mislim, dakako, na
pravoslavnog boga sa kamilavkom ni s naočarima Draže Mihailovića.
Naravno, ako se stidiš, to znači da se, ipak, na neki način smatraš odgovornim. Što je prilično čudno. Jer ja sam jedva pet posto Crnogorac. Čini mi se: kad bih postao šest posto Crnogorac, u meni bi zazvonio uređaj za uzbunu koji mi javlja da sam krenuo po zlu putu. Otkud ovakvo osjećanje u meni? I došao sam do zaključka da Dobro ne obavezuje, a da Zlo ne može da te ne obavezuje. Mogu prezirati (kao što i prezirem) devedeset pet posto onoga što Crnogorci misle da je njihovo Dobro, mogu tjerati šegu sa tim njihovim Dobrom, kao što je i tjeram, ali njihovo Zlo ne može ne biti i moje Zlo, ako hoću da ostanem ljudskim bićem koje sebe poštuje. Ne možeš, nije ljudski, nije božanskim zakonima dopušteno, da ostaneš otmjeno, gospodski uzvišen nad tim Zlom. Kad kažem božanski zakoni, ne mislim, dakako, na
pravoslavnog boga sa kamilavkom ni s naočarima Draže Mihailovića.
Odgovor
Kazaću nekolike o Amfilohiju Radoviću, nek mi on bude odabrani uzorak
na kojem ću demonstrirati kako gledam srpske popove. Amfilohije je jedan od navećih bezbožnika koga su moje oči vidjele i jedan od najvećih srpskih fašista na tlu propale Jugoslavije. Ateista sam bio oduvijek, ali nema sumnje u jedno: i da sam bio vjernik, u ratu bih raskrstio s Bogom zauvijek, jer gledajući šta rade Amfi i većina srpskih popova, izgubio bih ne jednu, nego sto vjera u boga. Ukratko: mrak.
na kojem ću demonstrirati kako gledam srpske popove. Amfilohije je jedan od navećih bezbožnika koga su moje oči vidjele i jedan od najvećih srpskih fašista na tlu propale Jugoslavije. Ateista sam bio oduvijek, ali nema sumnje u jedno: i da sam bio vjernik, u ratu bih raskrstio s Bogom zauvijek, jer gledajući šta rade Amfi i većina srpskih popova, izgubio bih ne jednu, nego sto vjera u boga. Ukratko: mrak.
Evo ovako prolaze oni koji nisu sa svojim narodom. Za muslimane si samo bio pokrice i brojcic. Vise im netrebas, I neka ti tako bude. Vise ne trebas nikom. Mozda jedino Milu, Jos jedino on nije nezavisan a i treba mu neko ko je protiv svojih. Taj si.
Da li po tvom misljenju treba da se napravi jedinstven sistem obrazovanja u Bosni pocev od osnovnih skola pa do univerziteta, te da se uvedu isti nastavni predmeti sa istim udbenicima?
Odgovor
Taj jedinstveni sistem obrazovanja bio bi nešto što se samo po sebi podrazumijeva kad bi postojala država koja se zove BiH. Pošto ta država ne postoji (a Marko Darinkin nije kriv za njenu likvidaciju), ne treba da gubimo vijeme na pretpostravke: šta bi bilo kad bi bilo.
Da li arapsko muslimanski fundamentalizam ima sansu da se prosiri i ukorijeni medju evropskim muslimanima kao sto su bosanski muslimani, s obzirom da se Bosna i bosanski muslimani nalaze u srcu i okruzenju mnogo brojnijih katolicko-pravoslavnih kriscana?
Odgovor
Postavili ste mi pitanje i, uzgred, na njega odgovorili. Ipak, nešto bih rekao o “okruženju” u kojem žive bosanski muslimani. Nedavni rat mi je otkrio činjenicu koja me zapanjila: da su bosanski muslimani okruženi svojim – prirodnim neprijateljima! Reći ćete: pa nisu valjda svi kršćani ili hrišćani prirodni neprijatelji muslimana? Razumije se da nisu. Oni su samo materijal od kojih politika lako, čak i prelako, bojim se, može napraviti prirodne neprijatelje muslimana. Ako je to uradila juče, to može uraditi i sjutra.
Zasto Srbi vole sankcije, kazne, ratne zlocince, karantin, izolaciju, rezervat od ostalog dijela nacija, vjera i nesrba nepravoslavaca?Zasto Srbi vole da proglasavaju sve samo srpskim bilo gdje da se nalaze i zive u malom ili velikom broju, zasto narcisoidno egoisticki ne podnose tolerantni uvazavajuci zajednicki zivot u razlicitosti?
Odgovor
Ne vjerujem da sve ovo što ste pobrojili, a ja bih vašu listu mogao produžiti, smijemo pripisati nečemu što bih, za ovu priliku, nazvao “Srbin u prirodnom stanju”. Ali tačno ste opisali sadržinu onoga što bih nazvao “prepariranim Srbinom”, onoga što se, otprilike petnaestak godina, u Srbiji, u Crnoj Gori i u BIH oficijelno podrazumijeva pod Srbinom! Jeste, upravo takav je Srbin koji je proizveden u Slobovoj retorti. Ali ne vjerujem da će taj Slobov homunkulus živjeti vječno, jer bi to značilo da je Slobo bio bog koji je čitav jedan narod prestvorio, kako bi rekao Gundulić. Slobi je bio potreban, u političke svrhe, Srbin kakvog ste opisali. A što takav Srbin i dalje postoji, mada je Slobu uapsilo, to dokazuje da nije uapsilo i Slobinu politiku. Jednog dana, kad Slobina politika bude istinski mrtva, taj i takav Srbin će sam od sebe uginuti. Inače, mislim da je Srbin opšte prakse, da tako kažem, drukčiji od Srbina specijalizovanog za pravljenje Dušanovog carstva.
Gospodine Vesovicu,moje postovanje, i odmah da Vam se pozalim sto vise nemogu da uzivam u Vasoj Sveski sa modrim koricama.Bilo mi je zadovoljstvo ,,krisom" zaviriti medju njene korice.Sacuvajte je nek je na znanje buducim da nece moci ciniti a da niko ne bude ko ce im to pljunuti u lice bez obraza. Ako postoji neka mogucnost da me uputite gdje da kupim tu ,,svesku''ako je tiskana molim da me uputite na koji nacin.Biljezim se sa stovanjem, Charlie USA
Odgovor
Preporučio bih vam sarajevski petnaestodnevik Start – valjda ga se može čitati na Internetu – u kojem pišem tekstove slične onim iz “Sveske s modrim koricama”. Tu “Svesku” ne možete kupiti, jer ne vjerujem da bi iko htio objaviti toliku kupusaru, ali možete bar dijelak tih tekstova naći u knjizi “Markovi konaci” koja je izašla u Mostaru, u Hercegtisku.
Svi cestiti ljudi ustanu na noge kada se spomene ime Gospodina Marka Vesovica. On to i zasluzuje.
Odgovor
Ako vas zbilja zanima šta zaista mislim o gospodinu Marku Darnikinu,
to nije teško priopćiti: sve što od 92. naovamo Marko Darinkin radi i što piše, treba čitati prvenstveno, ako ne isključivo, kao dokaz njegove ljudske normalnosti i, eventualno, spisateljske nadarenosti.
to nije teško priopćiti: sve što od 92. naovamo Marko Darinkin radi i što piše, treba čitati prvenstveno, ako ne isključivo, kao dokaz njegove ljudske normalnosti i, eventualno, spisateljske nadarenosti.
Dragi Marko, prije svega primi cestitke na fenomenalnoj borbi protiv mitova, nacista i budala. Iskreno mi odgovori, da li stvarno mislis da ima lijeka za taj dio Balkana? [... Gagi iz Kanade ...]
Odgovor
Lijek je samo jedan: da nas ujedinjena Evropa priključi sebi i batinom nas natjera da se ponašamo insanski. Ali ne vrijedi o tome pričati, jer ja tu batinu neću doživjeti.
Čitajući prethodna pitanja, pomalo sam razočaran konstantnim miješanjem, minipulacijama i prognozama za sudbinu Bosne i Hercegovine. Neki komentarišu, da će Bosna nestati kada nestane par "mudrih glava", između ostalih i Vaša crnogorska. Kako ono Husein, u čuvenom razgovoru sa turskim beglerbegom reče, kada mu je Turčin kazao: "Nema više Bosne, a neće biti ni Bošnjaka, Huseine... Gineš za državu koja nikad nije postojala niti će." Gradaščević mu je odgovorio sljedećim riječima: "Ima Bosne, beglerbeže i Bošnjaka u njoj! Bili su prije vas i ako Bog da, biti će i poslije vas!" Mislim da ovaj citat najbolje paše stalnim napadima na BiH i Bošnjake. Vaš komentar?
Odgovor
Na žalost, stvarnost koju moje oči vide i uši slušaju meni kazuje da BiH kao država ne postoji. Tačno je da su se Bošnjci odbranili, čak moram priznati da je moje poštovanje za taj narod, poslije rata, mnogo veće no prije rata, jer kad se sjetim koje su sile bile zinule da ih progutaju, a ipak ih nisu progutale, ne mogu a da im ne čestitam na snazi, vitalnoj, moralnoj, duhovnoj, i svakoj. Bošnjaci jesu odbranili sebe, ali, na žalost, nisu odbranili BiH, jer to i nisu ni mogli.
Sta mislis o takozvanoj naciji ciji je lider bio pripadnik SS Handzar Divizije u II Svetskom ratu, a koga danas slave kao oca nacije? Sta bi bilo danas sa Berluskonijem ili Srederom kada bi se znalo da su recimo bili pripadnici SS trupa za vreme II Svetskog rata? Da li bi i oni bili kovani u zvezde ili bi im bilo sudjeno? Potonji je bio kovan u zvezde, a sve uz dodatak polumeseca>
Odgovor
Ako pročitate moj odgovor na pređašnje pitanje, doznaćete šta mislim o “takozvanoj naciji”. Pošto Bošnjake nazivate “takozvanom nacijom”, očito je da spadate u one koji su, ubijeđeni da je postojanje Bošnjaka posve neustavno, u prošlom ratu pristupili ukidanju te “takozvane nacije”, ukidanju pomoću kame, kuršuma i granate. Kako i sam pripadam naciji koju profesionalni Srbi nazivaju takozvanom, po sebi se razumije da s vama nemam šta pričati.
Sta mislis kada bi u danasnjoj Njemackoj Sreder javno deklarisao da se ponosi sto je iz porodice fasista i nacista, recimo Gebelsa ili Hitlera, kao sto se danas bosanski predsjednik Paravac ponosito, smjelo i javno exponira da je dijete cetnika i da su ravnogorci i Draza Mihajlovic prvi demokratski slobodarski gerilci Evrope? Sta bi bilo danas sa Srederom u Njemackoj ili Berluskonijem u Italiji kada bi javno pokusavali povratiti iz zaborava fasizam i nacizam iz vremena Musolinija i Hitlera? Nista i niko ne preduzima, ni vlast ni sud ni narod, protiv povampirenog i ostrascenog nacifasiste Paravca.
Odgovor
Na ovo pitanje sam dosad odgovorio, u različitim varijacijama, bar 77 puta. Ali ću dodati: Paravac je meni jedan od vrlo krupnih dokaza da BiH kao država ne postoji. Samo u državi koje nema možeš biti šef te “države” a hvaliti ocem koji je pripadao, s jedne strane, formacijama koje su bile kvislinške, to jest izdajničke, a sa druge, počinile su stravične zločine nad nesrbima.
Javno i glasno reci, samo postoji Srpska BiH i da je "muslimansko-hrvatska" federacija natopljena srpskom krvlju i ta nakaza od federacije ne treba da postoji. Oni islamisti od Bin Ladena su dolazili u Bosnu iz belog sveta da sire dzihad. I zar danas ta zemlja treba da bude primer demokratije znajuci da je osnovana na islamskom fundamentalizmu?
Odgovor
Da vi niste možda Crnogorac ili Crnogorka? Ovo pitam zato što sam samo među mojim sunarodnicima sretao toliki prijezir prema činjenicama. Samo osoba koja ozgo, sa Mont Everesta, pljuje po činjenicama koje su, odavno, planetarno poznate, mogla je napisati vaše maloprijašnje retke. Ako ste ipak Srbin ili Srpkinja, onda to znači da je crnogorska dresura, koju je Rašo primijenio na Srbe u BiH, urodila bogatim plodom.
Potrebno je samo procitati do sada postavljena "pitanja" i "komentare" pa da covjeku odmah postane jasno kako je moguce da se, ni nakon 10 godina od kraja rata na prostorima bivse Jugoslavije, izuzev Slovenije, nista, ama bas nista nije promijenilo. Veliki Crnogorci optuzuju Vesovica da nije dobar Crnogorac, veliki Srbi mu nikad nece oprostiti sto im je pljunuo istinu u oci, Srbocrnogorcima je kriv sto oni sami ne znaju ko su i sta bi sa sobom, Bosnjacima smeta jer je tu, sve vidi, sve cuje, carsija ga postuje, a on - Vlah! I tako nikome ne valja. A Vesovic nastavlja po svome, bez dlake na jeziku, ne da nam da zaboravimo, nece da zaboravi - ni Mila, ni Moma, ni Kilibardu. Pa sad dozivljava da ga polupismeni polusvijet naziva "dosadnim" i traze od njega da "sjase"! A ne znaju da Vesovic ne moze ni biti ni postojati ako nije Vesovic. Kazu mudri stari ljudi: "U ratu je teze sacuvati obraz nego glavu". Nema puno intelektualaca i ljudi iz javnog zivota koji su u tome uspjeli. Jedan od njih je Vesovic. I u pravu je kad ne zeli da sklapa primirje i prihvata kompromise s ljudima neciste savjesti. S njima nema razgovora. Pali su na glavnom ispitu ljudskosti (rat) koji se na Balkanu polaze barem jednom u zivotu. Za kraj evo i moje prognoze: Bosne ce biti dok ovo malo mudrih glava (kakva je Vesoviceva, Lovrenoviceva, Baksiceva, Bericeva i jos pokoja) jos imaju snage da kazu i napisu po koju pametnu. Kad i njih nestane, kad izumru k'o dinosaurusi, tad ce i Bosne nestati.
Odgovor
GOSPODINE VESOVICU,
ZELIM DA IZRAZIM DIVLJENJE VASEM POSTENJU, HRABROSTI I OTVORENOSTI. VI STE JEDAN OD RIJETKIH DANASNJIH INTELEKTUALACA KOJE MOZE RAZUMJETI I MALO DIJETE. PODRSKA I POZDRAV VAMA I MOMCIMA IZ MONITORA. TAKVI LJUDI BI MOGLI SPASITI OBRAZ CRNE GORE IAKO JE TO, ZA SADA, "SIZIFOV POSAO". VOLIO BIH IMATI "MAJSTORA" IZ SRBIJE U SVOJOJ BIBLIOTECI. KAKO DA KUPIM TU KNJIGU? POZDRAV IZ CHICAGA, MIRSAD
ZELIM DA IZRAZIM DIVLJENJE VASEM POSTENJU, HRABROSTI I OTVORENOSTI. VI STE JEDAN OD RIJETKIH DANASNJIH INTELEKTUALACA KOJE MOZE RAZUMJETI I MALO DIJETE. PODRSKA I POZDRAV VAMA I MOMCIMA IZ MONITORA. TAKVI LJUDI BI MOGLI SPASITI OBRAZ CRNE GORE IAKO JE TO, ZA SADA, "SIZIFOV POSAO". VOLIO BIH IMATI "MAJSTORA" IZ SRBIJE U SVOJOJ BIBLIOTECI. KAKO DA KUPIM TU KNJIGU? POZDRAV IZ CHICAGA, MIRSAD
Odgovor
Uputstvo: pročitaj moj malošprijašnji odgovor. Drugo izdanje knjige “Smrt je majstor iz Srbije” može se naći kod sarajevskog izadavača “Zoro” – valjda ga ima na Internetu.
Gospodine Vešoviću, nije li vrijeme da sjašete već jednom? Ukratko, spora Vam je misao. Očigledno ne podnosi otkucaje realnog vremena...
Odgovor
Ja bih se s vama, draga gospođo, ili gospođice Zlato, vrlo rado složio, ali, na žalost, time bih se opasno zamjerio hiljadama ljudi koji misle posve drugačije od vas.
Da li treba ukinuti Republiku Srpsku tako sto ce je se prisajediniti Srbiji i Crnoj Gori? Time bi se stvorila jedinstvena drzava srpskog naroda u kojoj bi Bosnjaci i Crnogorci imali sva prava koja se po evropskim standardima daju nacionalnim manjinama i svi bi bili zadovoljni.
Odgovor
Što se tiče bošnjačkih nacionalnih prava u RS, smatram da je taj problem, jednom zauvijek, riješio “demokrat genocidnog tipa”, kako u ratu Stojan Cerović nazva Raša, koji je “Turke” pobio i protjerao i na taj način im omogućio da svoja prava, u punom opsegu, ostvaruju izvan RS, bilo na ahiretu, bilo po raznim Jevropama. Što se tiče Crnogoraca, mislim da je posve uzaludna rabota davati im bilo kakva prava, jer će ih oni samima sebi oduzeti. Prema posljednjem popisu, Crnogoraca u Crnoj Gori ima nešto preko 40 procenata, ali velika većina njih su rekli da im se jezik zove srpski, što znači da su, ni od kog prisiljeni, posve dragovoljno dakle, oduzeli sebi pravo da govore svojim jezikom. Nađite mi na planeti još jednu naciju koja ne priznaje sebi pravo da govori svojim vlastitim jezikom.
Rijetki su oni poput Marka Vesovica koji su uspjeli istrajati u svojim stavovima a pritom neokaljati svoje ime zarad nekih sitnih intresa. Mozda bi neko drugi u ime svog drzanja u vrijeme opsade Sarajeva i skidanja makar malog dijela ljage sa imena Crnogoraca sada trazio barem mali dio kompezacije. Mozda ne bi tako nemilosrdno ukazivao na "novo" Sarajevo koje nemase problema da prihvati Kilibardu ili bi poput Jevrema nakon egzila u Zagrebu u potpunosti se stavio na raspolaganje Milu.Imao je ako nista drugo sansu da presuti moralno propadanje i zablude Slavkovog malog kabineta ali nije. Naivno je ocekivati da Markove poglede dijeli vecina danasnjih Sarajlija ili vecinski dio Crne Gore ali onaj mali dio koji prepoznaje njegovu vrijednost budi nadu u bolje sutra.
Odgovor
Mišljenje svakog književnika po definiciji je manjinsko. Bilo je to vrlo davno kad sam pročitao i zauvijek upamtio rečenicu Danila Kiša koju je uputio mladim piscima: Nikad ne govori u ime svoje nacije, jer ko si ti da bi govorio u bilo čije, osim u svoje ime? Što, iz mog ugla gledano, znači: da bi priopćavao većinska mišljenja, moraš prije toga izdati sebe kao pisca. Pošto za pjesnika nisam izabran većinom glasova, nisam obavezan ni govoriti u ime niti jedne većine. Za pjesnika sam izabran pomoću jednog jedinog glasa – moga vlastitog – i moje pravo da budem pisac može se, ako ga gledaš očima europske demokratije, smatrati posve nesustavnim, čak drsko uzurpiranim. Na toj drskosti se zasniva sve što sam ikad napisao.
Dragi Marko,Vi ste jedan od rijetkih intelektualaca - sudionika danasnjice, koji je svoju misao i svoje pero angazovao u borbi za istinu i pravdu,za sto Vam upucujem najiskrenije cestitke. Slobodan sam da Vas zapitam: sta mislite,koliko dugo cemo jos morati da trpimo tiraniju nadobudnih mediokriteta? S najljepsim zeljama
Odgovor
O našim mediokritetima bih mogao, kad mi se ne bi gadilo, napisati cijelu knjigu. Još Branko Šimić je (nakon Prvog svjetskog rata) govorio o ”urođenoj jugoslovenskoj osrednjosti”. Da vas ne ostavim sasvim bez odgovora, kazaću ono što u razgovoru s prijateljima volim reći, sjećajući se Biblije, kad god se pomenu mediokriteti: Njihovo je carstvo zemaljsko! U vremenu koje snažno oblježava manipulacija čovjekom, Tišma bi rekao ”upotreba čovjeka”, mediokriteti su najupotrebljiviji. Mediokritet je voda koja dobije oblik posude u koju je uliješ.
Због чега сте у Сарајеву? Што се не вратите у своје Папе и поштедите и нас и свијет и своје студенте. Млади не требају ни вас, ни ваше књиге, ни ваше мишљење.
Odgovor
Uputstvo: Pročitati moj odgovor gospođi (ili gospođici) Zlati. Dodajem: gospodine Tugomire, je li vam možda poznato da, osim vašeg ćiliričkog mišljenja o meni, postoji i latiničko? Vi koji vlastito mišljenje pripisujete svim MLADIM, ličite mi na onog popa iz srpske šaljive priče. Koji je, kad god ga upitaš: mre li se, pope, u tvojoj parohiji, uvijek odgovarao: “A eto, miruca se pomalo”. Onda mu umre popadija. Opet su ga pitali: mre li se pope? A on odvraća: “Pomrije cio svijet!” Stoga bih vas upitao: na čemu temeljite svoje pravo da vi, jedinka kao svaka druga, govorite uime MLADIH svih nacija, konfesija i uzrasta?
Ako bih vas ikada sreo Marko, volio bih da vam stisnem ruku. Za mene spadate u istu kategoriju ljudi gdje se vec nalaze Djordje Balasevic, Rade Serbedzija, Kemal Monteno i jos nekolicina drugih. E sada, to je moj problem ako je nekolicina normalna, a svi smo mi ostali poluludi, izopaceni, najblaze receno nenormalni. Gdje je onda istina i ko je u pravu? Mnogo pozdrava i vidimo se u Sarajevu
Odgovor
Meni bar nije teško odgovoriti na vaše pitanje: istina je uvijek na strani žrtve, a nikad na strani dželata, uvijek na strani opljačkanih i gladnih, a nikad na strani pljačkaša i sitih, uvijek na strani potlačenih i porobljenih, a nikad na strani tlačitelja i porobljivača.
Koliko je moguce u danasnjem Sarajevu govoriti o slobodi javnih medija i koliko je zaista bh vlasti stalo do ocuvanja multivitaminske BiH?
Odgovor
U meni nemate tipa koji bi vam umio odgovoriti na prvi dio pitanja: od novina, ne čitam gotovo ništa, tačnije, prelistam ponekad dnevne ili nedjeljne novine čitajući naslove a ponekad i tekst novinara koje cijenim, s mijene na uštap pogledam TV, ne slušam radio. Ostaje mi ipak dojam da u medijima možete objaviti šta god hoćete a da to nema apsolutno nikakvog učinka u stvarnosti. Džoni Štulić jednom reče: “Zaboga, što ne obavijestite narod da se javnost buni?” Što se tiče bh vlasti, tu sam nešto malo stručniji jer o njoj doznajem štošta iz razgovora sa svojim prijateljima i poznanicima. Ukratko: beha vlasti je stalo isključivo do sebe same, sve drugo je laž. Ako toj vlasti priča o “multivitaminskoj BiH” pomaže da i dalje ostane vlast, ona će, bezbeli, tu priču širiti preko svojih trubila, ali ja nisam baš tolika budala da bih joj i sekunde provjerovao.
Odgovor
Samostalna Crna Gora, prvenstveno, zanima mene kao osobu koja se, od 92. naovamo, opirala, koliko je kadra, velikosrpskoj ideologiji. Jednog dana, ako građani izglasaju samostalnost Crne Gore, to će za mene biti veliki dan jer ću znati da je Velika Srbija zauvijek lipsala.
Odgovor
Ime: Dragovic Milorad Cikago
31.01.2005 07:39
Kako objasnjavas fenomen skrivanja i bjezanja od pravde srpskih optuzenika za ratne zlocine ukoliko su ti optuzenici nevini i heroji? Kolike su srpske legende i junacine i srpski patriote i koliko su odani srpstvu vidi se kad su svoje licne egoisticke interese stavili ispred srpskog naroda i srpstva i doveli svojim kukaviclukom srpski narod u izolaciju i sankcije i siromastvo od strane mocnih drzava svijeta? Zasto sada ne pokazu ti haski optuzenici svoje srpsko junacko posteno srce u sluzbi svog srpskog patriotizma?
Odgovor
Sjetiću se rečenice engleskog pisca Džonsona. “Patriotizam je posljednje utočište za hulje”. Te hulje ste tačno opisali. Što se tiče zločinaca nevinih kao rosa, evo vam moga mišljenja: njemački filozof Hana Arent je, proučavajući Ajhmana, ne samo njega, dakako, ali prvenstveno njega, otkrila da su zločine u Hitlerovoj Njemačkoj počinili posve obični ljudi koje na zločine nije nagovorio nikakav Sotona već situacija koju su stvorili drugi ili oni lično. Situacija u kojoj je ”linija što razdvaja zločince od normalnih ljudi, krivce od nevinih, tako uspješno pobrisana da je nemogućno znati imate li posla junakom ili sa bivšim masovnim ubicom”, kako je Arentova o Njemcima rekla 1945. godine. Ta situacija čini razumljivim i srpsko poricanje zločina: bitno svojstvo genocida i jest poricanje genocida, što zasvjedočuju i Slobova predavanja u Hagu: Srbi nijesu počinili genocid nego je genocid počinjen nad njima! Svaki fašizam počinje ukidanjem moralne odgovornosti; nisu li nam četnici dozlogrdili frazom koju je šešeljevac Jović zaoštrio do kraja: ono što je za svijet zločinac, za nas je nacionalni heroj?! Od Hane Arent naovamo, istraživanja su se usredsređivala na opis i analizu situacije u kojoj je običnim i normalnim ljudima omogućeno da, kako veli Zvonko Letica, “ostvare svoje apokaliptične (genocidne) maštarije o istrebljenju i likvidaciji drugih i drukčijih koje su smatrali bezvrijednima ili manje vrijednima od sebe samih i vlastite etničke skupine”. To jest, skupine koju su Njemci zvali “arijevska rasa”, a Srbi “nebeski narod”. U svjetlu temeljnih istina o ljudskom rodu koje je otkrio 20. vijek, može se reći: u svakom narodu ima svašta, i ljudi i nesoji su svačiji, što rekla moja Darinka, ali je važno ko taj narod u jednom istorijskom trenutku predstavlja. Nakon Slobova dolaska, legalni i legitimni predstavnici Srba postali su nacististi koji su od svog naroda napravili oruđe genocida. Odlično znamo kako se od normalnog Srbina pravi masovni ubica.
Gospodine Vesovicu sta mislite o potpisu Alije Izetbegovica u Dejtonu da jedan dio BIH zove Republika Srpska a vi ste kao "posteni Srbin" bio za cjelovitu BIH??
Odgovor
Zaista nemam volje da jeglenim s osobom koja me naziva “poštenim Srbinom”.
Sta je to u stvari cetnik i kako ga shvatiti i uvrstati u koju bransu: u teroriste,regularne vojnike, hajduke, zlocince ili hrabre ili kukavicke hladnokrvne ubice silovatelje svega sto nije Srbin i sto nije pravoslavno?
Odgovor
Pošto ne volim da naprazno teoretišem o četnicima, pozvaću se na njihove dokumente. Evo pet tačaka iz njihovog programa pravljenog u septembru 1941. godine: “b: omeđiti ‘defakto’ srpske zemlje i učiniti da u njima ostane samo srpski živalj; v: posebno imati u vidu brzo i radikalno čišćenje gradova i njihovo popunjenje svežim srpskim elementom; g: izgraditi plan za čišćenje i pomeranje seoskog stanovništva sa ciljem homogenosti srpske državne zajednice; d: u srpskoj jedinici kao naročito težak problem uzeti pitanje muslimana i po mogućnosti ga rešiti u ovoj fazi; e: unapred odrediti koje i kakve jedinice treba da provode izvršenje programskih tačaka pod b,v, g. d.”. Ovo je bio i Rašov program 1992. godine. A evo drugog dokumenta koji kazuje šta su četnici “na terenu” radili u skladu s maloprijašnjim programom: U izvještaju od 13. februara 1942. godine Pavle Đurišić javlja Draži Mihailoviću : ”Akcija u Pljevljanskom, Čajničkom i Fočanskom srezu protivu muslimana izvršena je. Operacije su izvedene tačno po naređenju i izdatoj zapovesti(...) Svi komandanti i jedinice izvršile su dobivene zadatke na opšte zadovoljstvo (...) Sva muslimanska sela u tri pomenuta sreza su potpuno spaljena tako da ni jedan njhov dom nije ostao čitav (...) Za vreme operacija pristupilo se potpunom uništavanju muslimanskog življa bez obzira na pol i godine starosti”. Potom se prelazi na statistiku: “Naše ukupne žrtve bile su 22 mrtva od kojih 2 nesretnim slučajem i 32 ranjena. Kod muslimana oko 1 200 boraca i do 8 000 ostalih žrtava: žena, staraca i dece”. Ovo je bila i Rašova praksa u nedavnom ratu. To su vam četnici, gospodine Senade. Naravski, nisu samo to, ali to jesu ponajprije.
Sta mislis zasto bosanski Srbi ne zele ili ako zele lazno-saboterski daju obecanja da ucestvuju posteno aktivno i agresivno u izgradnji i modernizaciji, a time i demokratizaciji jake drzave Bosne i njenih drzavnih centralnih institucija, kako bi ta drzava mogla odgovoriti pozitivno i progresivno civilizacijski i modernodemokratski na izazove i zahtjeve svojih drzavljana? Da li ce strpljenju domacih probosanskih patriotskih snaga i mocne medunarodne zajednice jednom doci kraj za srpske lazi i sabotaze, pa da se ustavna prekompozicija BiH i reforme provedu bez ucesca dijela bosanskih Srba-bosnomrzaca?
Odgovor
Ako su u ratu počinili tolike zločine, krv onoliku prosuli da razvale BiH i naprave RS, zar možemo sad očekivati od njih da, bez prisile, pristanu na ono što anulira njihove ratne ciljeve? Lagaće sve dok ne shvate, istinski i zauvijek, da je veliku Srbiju pojela mačka i da moraju ostati u BiH.
Odgovor
U tekstu svoje “drame” koja se zove “Sitovacija”, Rašo posve bez razloga, ni od koga prisiljen, pominje Lebršnik. To je mjesto u Crnoj Gori gdje su četnici, a ovoj vojnoj formaciji je pripadao i Rašov babo, u drugom svjetskom ratu spalili partizansku bolnicu, skupa sa ranjenicima. Rašo mora da je u Lebršniku.
Javno i glasno reci, samo postoji Republika Bosna i Hercegovina i da je "republika srpska" natopljena muslimanskom krvlju i ta tvorevina ne treba da postoji. Oni cetnici Crnogorci su dolazili u Bosnu iz Crne Gore po naredbi Mila Djukanovica i ostale njegove bratije, a ne sa Dedinja.
Odgovor
Umjesto odgovora, donosim svoju jutarnju molitvu koju objavljujem uz svaki svoj tekst u Startu: “Da sam vjernik, ovako bih se molio: Bože, ukini Republiku Srpsku, ne dozvoli da barbarstvo, etničko čišćenje i zločin ostanu trajno nagrađeni”. Uz to, gospodine Džafer-beže, kad već pomenuste Đukanovića, gdje vam je Novak Kilibarda, koji je deset godina bio šef Koljačke narodne stranke, i koga je za rezultate postignute na polju istrebljivanja Bošnjaka, Karadžić odlikovao Njegoševim ordenom? Da možda i vi ne mislite da treba ćutati o Kilibardi zato što ga je Đukanović, kao “pokajnika”, postavio za prvog ministra ambasade SCG u Sarajavu?
Pozdrav, da li smatrate da su prethodni ratovi na tlu ex-YU bili napad sirovog (seljačkog) na gradski (čaršijski) mentalitet? Ko može zapaliti Vijećnicu ili počiniti masakr na Markalama, a potom tvrditi da su na Markale tijela dovučena kako bi se postigao "scenski efekat"?!Smatrate li da su mediji u protekom ratu (većinom srpski) ključni saučesnik u zločinu, i glavni generator mržnje? Da li će oni ikada odgovarati pred zakonom?
Odgovor
Nema nikakve sumnje da je jedno od brojnih svojstava “prethodnih ratova na tlu ex-YU bila napad sirovog (seljačkog) na gradski (čaršijski) mentalitet”. Mislim da su te ratove svi izgubili, jedino su seljaci pobijedili. Ne svi seljaci, dakako, mnogi su krvavo platili, ali mislim da uglavnom među seljacima možemo tražiti ratne pobjednike.
Marko, koji će biti tvoj doprinos ostvarivanju nezavisnosti Crne Gore. Hoće li ga biti? Imaš li kakav plan u vezi ovoga? Postoji li bar neki tvoj rođak koga možeš nagovoriti da glasa za nezavisnu CG, ili barem da nekoga ko je federalista nagovoriš da NE izađe na referendum? Pozdrav
Odgovor
Sve što pišem u Monitoru, već šest, možda i više godina, mislim da se može smatrati mojom borbom za normalnu Crnu Goru, a ona može biti normalna jedino ako postane nezavisna. Na primjer. Kad je Slavko Perović ušao u savez sa četnicima, s namjerom da ih dovede na vlast, napisao sam za Monitor šest tekstova u kojim sam ga devetao onako po mojski. Slavko je, potom, doživio katastrofu: dobio je na izborima svega 5, 2% glasova. Laskam sebi da sam mu ja, svojim tekstovima, oduzeo bar 1 % glasova! Zar to nije borba za Nezavisnu?
Kada je u pitanju politika u BiH zbog koje gradani BiH nemaju smiraj i normalan civilizovan demokratski slobodan zivot i opstanak evo vec od proglasenja nezavisnosti BiH pa sve do danas, kako ti kao covjek, kao naucnik, prognoziras sta ce da se desi sa Bosnom i Bosancima? Da li ce iko i ko bi bio taj da presjece silna lazna obecanja od strane srpske republike i njenih politicara i ko ce javno da ultimativno izadje i kaze: Dosta je vise lazi i sabotaza i stop lazima i destrukciji Bosne i Bosanaca?
Odgovor
Sve to mogu, jeste da ponovim ono što sam govorio u više navrata: od početka rata do danas, međunarodna zajednica (Feralovci bi rekli zajebnica) Srbima ugađa ko čiru na dupetu.
Sta je to u nama sto nas tjera mrznji!!?? Da li smo mi normalni uopce???
Odgovor
A sad nešto o ljudskoj prirodi. Lav Tolstoj je negdje napisao: voli se ono što se razumije. Iz tog ugla gledano, mrzjeti je mnogo lakše nego voljeti. Da bi nekog volio, moraš uložiti napor da ga shvatiš, da uđeš unutra, da ga pogledaš iznutra: mržnja bi, na taj način, mogla biti dokaz i izraz vječite ljudske gluposti, mentalne ograničenosti, duhovne lijenosti.
Za mržnju ne samo da nije potrebno ulagati nikakav saznajni napor, ni rad mašte, nego obratno: da bi mrzio Drugog, neophodno je da o njemu ne znaš ništa. Zato su stereotipi, to jest predrasude jednih o drugima, tako pouzdani prozvođači mržnje: stereotip naređuje da obustaviš vlastito mišljenje, a laž o Drugom ti servira kao krajnu istinu o njemu. Ako se vratimo Tolstoju koji kaže da se voli što se poznaje, nema nikakve sumnje da su prozvođači mrnje rukovođeni obratnom mišlju: mrzi se ono što se ne poznaje.
Komentari stranica of 5
Krvavi raspad SFRJ nisu zapocele bitange, vec je bio programiran od "ucenih glava". Danas neki od njih, bez trunke stida, svedoce pred Tribunalom u korist njihovog "izvodjaca radova". Da li su i oni trebali odgovarati pred Tribunalom, kao sto je to uradjeno u Nirnbergu? Duboko postovanje prema Vasem moralnom integritetu i politickom opredeljenju.
Odgovor
Na žalost, neće odgovarati. Jer takvo je međunarodno pravo. I to je jedna od najvećih nepravdi koju moramo progutati nakon nedavnog rata. Za mene, i ne samo za mene, Dobrica Ćosić nije manji zločinac od Slobodana Miloševića.
Zdravo imenjace, ma sve mi se kod Vas svidja, ali u zadnje vrijeme malo postajete dosadni za citanje, mislim na Vase clanke u CG Monitoru. Te nije dobar Momo, Milo, Kilibarda, pa ni Jevrem. Postajete li dezurno "prozivalo"?
Odgovor
Gospodine imenjače, vi očito ne čitate Brkovićev list CKL u kojem Jevrem, crnogorska junačina koja je 1991. godine pobjegla od Đukanovića i Kilibarde i sakrila se Tuđmanu pod skut, piša po meni ko zadnja baraba. Drugo. Valjaju li Momo, Milo, Kilibarda, to ne pitajte mene, nego građane Crne Gore, ali je sigurno da Marko Darinkin nije spreman zaboraviti šta je ta trojka radila za vrijeme rata. Nije, jer bi se lako moglo desiti da, jednog dana, izjednače mene sa njima, kao što su u Srbiji, nedavno, izjednačili partizane sa četnicima, to jest antifašiste sa fašističkim slugeranjama koji su gledali, đe gođ mogu, da prikolju štogođ nesrpsko.
Postovani gospodine Vesovic, kako mi Bosanci i Hercegovci, ali i svi sa prostora bivse Juge, mozemo kolektivno dozivjeti da ponovno zivimo u miru, slozi i rahatluku kao nekada? Ja sam svjestan cinjenice sta su "papci" iz Srbije i Crne Gore uradili, ali sam takodje svjestan cinjenice da jednom moramo prevazici sve te crne misli i dogadjaje i krenuti nekim boljim, prosperitetnijim putem. Koji je to put i kako stici tamo? Zelim Vam sve najbolje, Sanjin Bilalagic
Odgovor
Onaj život u “miru, slozi i rahatluku”, onaj “kao nekada”, onaj koji je bio uspostavljen pod “komunističkom diktaturom” ostao je, nažalost, za nama, i to za uvijek. I jedino što nam ostaje, kad vidimo koja su ološ ovi današanji demokrati, jeste da uzdahnemo: “Đe si, Diktaturo, stope ti ljubimo!” I ostaje nam da discilinovano robujemo našim pljačkašima i da strancima budemo krotka kolonijala raja.
Gospodine Vešoviću, da li je istina (kako se pisalo u štampi), da ste tokom rata u Sarajevu ili pred sami rat bili u kontaktu sa Karadžićem, te da ste radi svoje povrijeđene sujete prešli na stranu BH patriota, jer Vas Karadžić nije imao u planovima?
Odgovor
Tu laž je u štampi prvi pronio, prije tri godine, Novak Kilibarda. Koga sam lemao ko vola u kupusu kad je ovaj jučerašnji istrebljivač muslimana došao, imao obraza da dođe u Sarajevo da muslimanima prodaje “med ispod jezika”, kako bi rekla moja Darinka.
PROSLE GODINE SLUCAJNO SAM SE ZADESILA U FOJNICI KADA JE BILA PROMOCIJA KNJIGA, PRATILA SAM I TEBE, VISE SI SE PONASAO VULGARNO (PSOVAO) I FORSIRO SVOG PREDRATNOG KOLEGU SA PALA, NEGO STO SI NESTA REKAO O SVOJOJ KNJIGI.
Odgovor
Gospođo ili gospođice, na toj promociji čitao sam pjesme iz svoje knjige “Poljska konjica”, a nisam govorio o knjizi. Da niste dama, kazao bih vam ono što istinski zaslužujete.
Prvi put cujem za vas, ali ako ste bili u svim tim ratnim zbivanjima i dobro poznajete srpsku taktiku “pali i przi”, a poslije trebaju ispasti kao zrtva: sta mislite je li teoretski moguce da Kosovo bude pod vllascu Srbije posle svih zlocina koji su ucinjeni nad Albancima? Postovanje
Odgovor
Ta stvar je meni savršeno jasno. Baraba, koja se odaziva na ime Sloba Miloševića, zauvijek je prokockala i propila Kosovo.
A đe si ti Marko u Savjetu Pokreta za nezavisnu evropsku Crnu Goru? Jesu li te zvali?
Odgovor
Mene da zovu? Ne budite smiješni! Crnogorci smatraju svojim velikim dostignućem već i to što su me amnestirali od mojih ratnih grijehova! Prividno, ili stvarno, ne znam. Ali više me ne zovu izdajnikom.
Zasto Marko Bosnjacki narod naziva vjerskim oznakama "muslimani" - more Marko ne ori duboko, ka Raso...
Odgovor
Zovem ih i Bošnjacima i muslimanima, kako kad. Kontekst onog što pišem određuje kako ću ih zvati. Znam da Kilibarda, na primjer, nije nije istrebljivao nikakve Bošnjake, nego isključivo muslimane, tačnije “Turke”. Vjerska mržnja, koju ja ne mogu da potcjenjujem, a drugi kako hoće, spada u najbitnije uzroke stradanja Bošnjaka u ovom ratu. Nacionalni vođe su, u svojim “izvođačima radova”, raspirivali mržnju prema Bošnjacima poglavito na temelju činjenice da su ti ljudi po vjeroispovijesti muslimani.
Odgovor
No comments:
Post a Comment