Ne znate vi nas Crnogorce (3)
Montenegrinjski opozicioneri
A šumjela je Morača ko Oka. / I, da nije tu bilo svjedoka / jamačno bi ostala i danas / sveosve neznana / i nekrštenoj i krštenoj duši / od Bjelasice do Lovćena / stvar da je Mićunović Nenad / u toj klasičnoj sačekuši / nogom i patikom broj 47 / poslanika Nebojšu Meda / šutnuo u dupe, ne bez gušta, / a imao je u šta. / Operaciju ovu / našpicavanjem zovu / žitelji Crne Gore. / O tempora, o mores!“ Ovo sam poslao prijatelju iz Podgorice uz opasku: “Medo mi uša u sabrana dela“. A on će: “Imao se rašta i roditi“.
Sunčev zalaz bio je crven ko đonovi cipela u hanume Nebojše Meda. To su Lubutinove cipele, lako prepoznatljive po crvenom đonu, a koštaju 5 hiljada eura: neka svak vidi da je to žena velikog borca protiv korupcije. Šteta, reče mi prijatelj u e-mailu, što u Podgorici nema Pionirske doline: MEDO bi bio njen viđen stanovnik. I bez toga je krasan prizor kad on, širi u dupetu no u plećima, i gospođa mu u cipelama od pet tisuća, šeću Bulevarom Svetog Petra Cetinjskog ispod bilborda Milovog Univerziteta Donja Gorica na kojim je ispisan, ne zezam se, slogan "Budite i vi dio istorije budućnosti". To je esencijalna Crna Gora.
Medo spada u najžešće opozicionere, čojske i sojske, jer je pare uzimao od Zemunskog klana, zato mu u CG tepaju Meda Zemunac. U Identitetu, listu zemunskog klana, Medo je pisao da je Đinđić (koga će Medovi poslodavci ubiti), prijetnja evropskim integracijama Srbije. Medo, koji je uzimao pare od Miškovića i Beka, tajkuna što su Srbiju zavili u crno, sad je u parlamentu predsjednik Savjeta za evropske integracije: taj ekspert dokazano zna da snajperski precizno uoči i ukloni sve prepreke na putu evropskih integracija i nije čudo što je CG bliže Evropi no Srbija.
Te noći, u snu mi reče Gogoljev Sobakjević: ”U CG ima samo jedan valjan opozicioner, to je Nebojša Medo, pa i on je obična prostitutka”. Iza buđenja nastavio sam najmiliji hobi: dranje Crnogoraca. To je narod na čijim se fakultetima izučava istorija budućnosti, narod koji je ljut ne zato što je lovac na Bošnjake Slobodan Pejović lagao već zato što je Šeki razotkrio njegove laži. Ne znate vi nas Crnogorce, otac nas očinski.
Prvo dovrših pjesmu o Medu: opjevana stvar se dogodila u februaru 2010, a započeta pjesma se dugo kiselila u kompjuteru, pa sjedoh da je završim i razveselim Region:
Nebojša Medo – ne sjećam se kada, / ali mi se, ne znam zašto, čini / da je godina bila nulta / i šumjela je Morača ko Visla – / novinarima je reka u Skupštini: / ’Zna se Crnom Gorom da ne vlada / Đukanović nego izvjesni Branislav / Mićunović, crnogorski sultan. / Idemo kod njega, da mu ruku / poljubimo, zamolimo Darka / Šarića da nam preda / koji se kod njega u Budvi krije’. / I barem pola Crne Gore / od ovih riječi je / ostalo u muku / ko bosansko selo kroz koje je Arkan / proša onako, radi reda. / A šumjela je Morača ko more.
Mićunović Branislav, bez imalo zloće, / iz Ministarstva kulture je dao / ’saopštenjenje’ gdje je rekao: / ’Branislav Mićunović primiće / poslanika Meda kad želi: to biće / bez ljubljenja ruku i ceremonije, / s njim razgovaraće o čemu god hoće. / Ministar Mićunović zaklinje se svima, / i javnost informiše da nikada nije / Šarić Darka srio, / a kamoli krio. / Jedino je dvije hiljade i neke / prošao kraj njegove diskoteke / ’Municipijum’ u Pljevljima / kada u radnoj posjeti je bio'.
Koji dan iza skupštinske izjave, / dok je šumjela Morača ko Istar, / Medo na ulici sreo je ne avet, / ni afričkog lava, / nego jednoga crnogorskog tića: / Nenada Mićunovića / bratanića / Mićunovića Branislava, / onoga koji nije ministar. / Taj dečko, vrlo vaspitan, stvarno, / dok Morača je – ni malo ni mnogo – / šumjela ko da oponaša Arno, / predstavio se ko je, šta je, reka / poslaniku Medu: familiju neka / ne pominje mu više i, ko resto / i u znak pozdrava, Medu dao nogom / u za to predviđeno mjesto.
Poslanik Medo, pun duševnog bola, / dok je Morača kao dvije Tare / šumjela, hitno sazvao je / za novinare / konferenciju prije koje / vjerovalo je Crne Gore pola / u sačekuši da je ubijen / ako i u živu sodu bačen nije. // Pred novinarima Medo se trudio / (to nije ljucka tanjež) / na visini renomea svoga / po svaku cijenu da ostane / i izbjegne odgovor na pitanje / gdje je tačno povrijeđen: ’gornji dio / butine, noga, / u predjelu leđa, sa strane’.
A šumjela je Morača ko Oka. / I, da nije tu bilo svjedoka / jamačno bi ostala i danas / sveosve neznana / i nekrštenoj i krštenoj duši / od Bjelasice do Lovćena / stvar da je Mićunović Nenad / u toj klasičnoj sačekuši / nogom i patikom broj 47 / poslanika Nebojšu Meda / šutnuo u dupe, ne bez gušta, / a imao je u šta. / Operaciju ovu / našpicavanjem zovu / žitelji Crne Gore. / O tempora, o mores!“ Ovo sam poslao prijatelju iz Podgorice uz opasku: “Medo mi uša u sabrana dela“. A on će: “Imao se rašta i roditi“.
Taj dan zovnu me isti prijatelj: zanima li me insert iz emisije na TV Monteni đe se Koča Pavlović uvlači Đukanoviću u zadnju jamu: vire mu samo nokti nožnih prstiju. “Ne umijem oko toga deverati. Pošalji Šekiju Radončiću. Je li to onaj Koča što je protestirao pred Skupštinom kad je CG priznala Kosovo?“ “Jes“. “Onaj što Šekija zove mafijašem, a sam je bio suvlasnik zloglasne podgoričke kafane 'Debela Berta' gdje se dilovala droga, a njegovog ortaka izrešetalo na ulici?“ “Taj“. Sutradan, Šeki mi šalje e-mail: “Evo kako je oštri opozicionar Koča u intervju sa Milom 14.02. 2001. ‘rasturao’ tog švercera cigareta, diktatora i učesnika u ratnim zločinima, kako sad kaže”.
Koča (ozareno): Danas na ’Dan zaljubljenih’, jedna Jelka iz Šibenika kaže da se svi građani CG zaljube u CG, i smatra da ste Vi najljepši predsjednik.
Milo: Hvala (zadovoljno se smješka).
Koča: Deset minuta prije ponoći. Ja bih samo želio da prenesem gostu da je veliki broj gledalaca uputio rođendanske čestitke. Naši gledaoci znaju da je vama uskoro rođendan (Milo se smješka). Za desetak minuta i mi ćemo se pridružiti čestitkama.
Milo: (uz osmijeh od uha do uha): Zahvaljujem se.
Koča: (ushićen) Hvala što ste bili gost na TV Montena. Ja to ovako lično, a i mi svi doživljavamo kao svojevrsno priznavanje našeg uspjeha profesionalnog.
Milo: Hvala vama na pozivu da sa mnom otpočnete ciklus emisija ‘Otvoreno’. Prije svega želim da kažem da ste sasvim ispravno doživjeli i moje gostovanje u vašoj emisiji. Dakle, sa velikim zadovoljstvom pratim informativno-politički program TV Montena (koji vodi Koča – Š. R.) i znam da je riječ o jednom dobrom prilogu nezavisnosti i profesionalnom odnosu crnogorskih medija. (Milo ne skida osmijeh sa lica).
Koča veli da svoje uvlačenje Milu doživljava kao uspjeh profesionalni, a Milo se slaže: ispravno ste doživjeli moje gostovanje u vašoj emisiji. Ne znate vi nas Crnogorce.
Prijatelj koji mi je nudio insert veli u e-mailu: Ljubav koju je prema njemu Koča pokazao Milo Britva je znao da nagradi: kad je Koča mjenicama prevario narod u CG i pobjegao u Italiju, njegov otac Milika bio je kod Mila da traži pare, i Britva dao i Koča se Milovim parama vrati u CG i vrati dugove.Vratio ih parama poreskih obveznika, kako bi rekao današnji proevropski Koča, a pošto je od dužnika bježao u Evropu, sad je ekspert po pitanju evropskih integracija. Potom je Koča postao najžešći protivnik kriminogenog režima Mila Đukanovića, kako voli reći.
Najžešći iza Željka Ivanovića i Miška Perovića koji su Vijesti napravili Milovim parama. U CG, ako ne uzmeš pare od Britve, ne mereš bit oštar opozicioner. Slobi je najdraži bio Šešelj, a Milu su svi najmiliji; on ih, ka dobar otac đecu, ne razdvaja: sve ih je plaćao. Pod Milom niko nije stradao ko Miško Perović koji živi u stanu od više stotina kvadrata kod hotela Crna Gora kupljenom od Milova brata Aca Đukanovića. Bio je toliko ljut opozicioner da su on i njegova familija, koju zovu Druga familija Crne Gore, sa familijom Đukanović, koju zovu Prva, osnovali Crnogorsku komercijalnu banku, najveću u Crnoj Gori, a radila je po svim pravilima monopolskog poslovanja i koristila državne i paradržavne privilegije. Samo od prodaje te banke Mikeli i familija mu uzeli su 20 miliona. Nešto ranije, od prodaje dijela banke Acu Đukanoviću uzeli su 4 miliona eura. Ovdje se moram sjetiti Brehta: "lopov nije onaj koji pljačka banku već onaj koji je osniva". Ne znate vi nas Crnogorce.
Miško u Vijestima veli da Šeki i Marko peru Mila. Miška ne bi oprale sve fabrike vode koje posjeduje: svoju vodu je nazvao "Suza", po svojoj biogafiji: čista ko suza. Miško je najveće smeće među opozicionerima u CG, ali se ne radi o tom. Smeće je manje-više svud isto, mada ga ima mnogo više u CG no van nje, ali se ne radi ni o tom. Samo naš ološ ima golem dar za predavanja iz etike. Miško je oličenje našeg ološa koji se nikad neće umoriti od moralnih propovijedi. Ne znate vi nas Crnogorce.
Mišku sam zahvalan što je prekinuo moju polemiku s Jevremom Brkovićem u Monitoru. Nakon toga mu je, vele, isplatio 20 000 eura kao odštetu za pretrpljeni bol koji sam mu nanio u Miškovu listu, jer ja ne bijem da ne boli. Ne znam je li platio, ali znam da je, u dane kad sam ga derao u Monitoru, Brković u CKL Miškovog mrtvog oca iznogetao, i znam da je Ješo sad miljenik Vijesti: Miško doušnika dvori ka velje zelje, rekla bi Darinka. Miško je zaslužan za nastanak moje knjige Špijun iz Piperah u kojoj sam Ješu priredio veličanstvenu sahranu uz najviše državne počasti. Da me pustio da Žbira u polemici dotučem, ne bih tjerao zvjerku dalje i analizirao Ješova sabrana djela. Stoga Miško, profa računa (ne znam kakav je profa matematike, ali je genijalan profa računa) može biti gord što je jednom dobrom knjigom zadužio crnogorsku književnost.
Ne znate vi nas Crnogorce. Sarajlije zalud ubjeđujem da smo deset puta proračunatiji od Hercegovaca. Zalud im kažem: to bi, kad se sjeti koliko predačkih kostiju džaba leži na groblju, to bi otvorilo fabriku dugmadi.
No comments:
Post a Comment