Tuesday, October 26, 2010

Probaću ipak nešto da kažem posle akademika

Probaću ipak nešto da kažem posle akademika Matije Bećkovića
pa makar ispao i glup.

Pokušavam da shvatim šta će jednom režiseru, kad već ne piše knjige o
filmu, da romansira životnu priču i vezuje je sa svojim filmovima.
Šta je ostalo nerazjašnjeno ili šta smo to pogrešno razumeli ?
Baš me zanima kome je potrebna njegova vizija života i sveta ?
Šta može novo da ponudi mešavina sujete, straha i pristajanja ?
Nije to knjiga niti promocija knjige, to je pokušaj održanja
ustaljenog sistema vrednostiu društvu koje polako ali sigurno počelo
da dolazi svesti. Bez hrabrosti se ne može biti iskren prema sebi,
a ni prema drugima i postati ljudina u pravom smislu te reči.
Glumatanje normalnosti, laganje sebe i drugih ne ide u nedogled.
U sukobu sa stvarnošću i gubljenju temelja od laži i obmana , jedino
šta ostaje je nacionalsocijalistički delirijum sa svojim "herojima" i
sve više nadolezećih miševa.
Ako se ne može, pisati kao Tomas Man, ako se ne može izgledati i
glumiti kao Marlene Dietrich, može se u životu slično učiniti.
Mogli ste a niste. a sad je već kasno.
Ako je Oskar nedostižan možda je Nobel pri ruci.

No comments:

Post a Comment