Marko Vešović: Hrišćanstvo mi ide na ganglije | zokster

Marko Vešović: Hrišćanstvo mi ide na ganglije | zokster: "Marko Vešović: Hrišćanstvo mi ide na ganglije
Protesti Razno Ankete English Blog Pohvale Shit of the Day Nauka Politika Ratni zločini Obaveštenja Kultura Artur Kestler Život Dejan Anastasijevic Sport Sex Zoran Đinđić Shot of the Day Akcije
more tags


zokster's picture
By zokster - Posted on August 7th, 2010
Tagged: Život

Avanzovao u sveca Justin Popović, onaj iz koga je srednji vijek vikao glasnije no Andrićev Hamza telal: 'Srbi krenuli za kulturom, za civilizacijom evropskom, za modom evropskom. O, leševi srpski! Šta nam daje ta kultura i civilizacija? Šta osim laži? Šta osim lažnih uživanja? Šta nam daju palate i fabrike? Šta vam daju avioni? Pogledajte duše svoje. Gde su vam duše?' Pa uzeh da nešto sročim tim povodom.

Hrišćanstvo mi ide na ganglije. Ne mislim na ono iz Biblije, ni na hrišćanstvo Svetog Avgustina, ono iz Ispovijesti, koje su jedna od najdubljih knjiga što ih je evropski čovjek napisao o samom sebi, već na hrišćanstvo u službenoj verziji, na čorbine čorbe čorbu koju, doduše po vrlo pristupačnoj cijeni, krčme božji namjesnici na zemlji, oni što su, kako veli Kjerkegor, činjenicu da je jedan čovjek raspet prije 19 stoljeća pretvorili u neiscrpan izvor prihoda. Ne podnosim ga iz trista razloga o kojim ovdje ne bih, ali ću navesti jedan detalj iz povijesti te crkve, koji kazuje ponešto o temeljima moje odbojnosti. U Nikeji 325. godine, piše Mirko Đorđević na Peščaniku, otac Nikolaj, za vrijeme plenumske rasprave, oca Arija je deknuo nogom u muda i čovjek je preselio na ahiret, a ubicu je proglasilo za svetog nam Nikolu. Je li onda čudo što je otac Amfi koljača Dabića proglasio svetim nam Ilijom?

Pogotovo me živciraju 'crkveni Kmeri' pravoslavne sorte, a pošto malo znam o grčkim, ruskim, ili rumunskim popovima, ograničiću se na svetosavlje. Kad gledam šta rade božje sluge iz Srbije, BiH i CG, jasno mi je da su svi oni stoput veći bezbožnici od mene: zato što stanuju vizavi Boga misle da im je to ujak i boje ga se koliko minđa kiše, a ja ne da ga se plašim no se naježim kad pomislim na tog dželata koga i narodna pjesma naziva 'starim krvnikom' i koji se, kako sam rekao u jednoj pjesmi, najradije oglašava 'u vidu tačnoga hica u nevinog', a naše jauke sluša kao mi kapanje rose. Taj našom patnjom podmazuje kotače u svemirskom stroju, ili je sipa kao ulje u vaseljenska kandila. To nije sve. Kad slušam i čitam šta troprsti popići, popovi, popine, popeskare i populjine govore i pišu, jasno mi je da imam posla sa 'pristašama konvencionalne imbecilnosti', kako takve zove Ezra Paund.

U Blicu je izišla pjesma o Vaskrsu: 'More je čudesno plavo, i Neretva modrozelena, kajsija procvetala, a ljubičica mirisna i snena. U bašti baka, u vinogradu vidim seljaka, gleda i pita se - otkud da krene, a livade najednom zelene, zelene... I monasi što u crkvu kreću, svi liče na radost, proleće sreću; krotko se smeju, svuda radost seju! I dečica neka na proplanku beru cveće; pitam ih: šta je to, a ona kroz smeh - proleće! Behar trešnje obuk'o u belo, a hrast stres'o svoje lišće svelo. Potočić hita i žubori, i sve živo o životu zbori, a tek nebo - svetlo, osmehnuto, plavo; prekrstih se i pomislih - o, Božija slavo!' Na moje nemalo zaprepaštenje, potpisao ju je vladika Grigorije pa ću da ga tužim za plagijat: goniću ga što se dalje more, kako je jazavcu prijetio Kočićev David, a ukoliko ne dobijem satisfakciju od ovđešnjih sudova, ćeraćemo se do Štrazbura.

Jer moju pjesmu o proljeću koju sam sastavio školske 1954./5 godine, kao đak IV razreda osnovne, na temu Evo nam proljeća, drsko i bezočno je prepisalo Njegovo Preosveštenstvo, što je za rubriku Verovali ili ne iz Politikinog Zabavnika. Za svjedoka ću pozvati učitelja Boža Dajkovića koji je još živ i u Crmnici još gaji grožđe. Božo je ćiriličko D u svom prezimenu pisao kao dvojku, pa smo ga zvali Dvajković, jer, u doba kad sam bio đak, dvojke, Božu najdraže ocjene, bile su kečevi. Božo me sumnjičavo pitao: 'Da ovo nijesi od koga prepisao?' 'Prije bih pristao da na -40 pređem put koji su partizani prošli na Igmanskom maršu no da prepisujem', kazao sam. Božo je moju zadaću ocijenio sa 5+ i dometnuo: 'Ako ovako nastaviš, biće nešto od tebe'. Pjesmu je poslao u Male novine, gdje je i objavljena.

Pa ću popa Grigorija sudski goniti kao lopova, mada je moj tekst, da se vlasi ne dosjete, ekavizirao, umjesto đaka koji u školu kreću, turio monahe koji kreću u crkvu, a umjesto Ljuboviđe Neretvu. Moj stih: 'potočić po gori žuri i žubori' prepravio je u potočić koji 'hita i žubori', čime ga je divljački lišio muzičke mađije. U mojoj zadaći je i živo i mrtvo zborilo o životu, a u Grigorija samo živo, čime je teško osiromašio značenje mog iskaza, jer kad kažem da i mrtvo zbori o životu, to je rečeno pod uticajem Njegoševa stiha: 'Neka bude što biti ne može'. Najzad, prekrižio je moju završnu sliku koja je bjelodan dokaz talenta: 'puni ga ševa svojom slavom', a turio popovsku bevandu: 'prekrstih se i pomislih - o, Božija slavo!'

Sveta osoba, koja je dugačke škole izučila a ne stidi se da prepisuje osnovce, vara se ako misli da je prepravkama moj sastav uspjela pretvoriti u svoje djelo. Tužiću je što je moju pjesmu prepisala i izmjenama pokvarila, čime mi je nanijela težak duševni bol, jer, kad moju zadaću čitate u Grigorijevoj verziji, vidi se i sa Veleži da ju je pisala blesa pod kamilavkom. Tražiću 20.000 KM odštete, jer blagočestivi i hristoljubljivi vlasnik trebinjskog hotela Platani ima okle da plati, kako i ime njegove nekretnine kaže.
zokster's blog • Login or register to post comments

- Sent using Google Toolbar"