Iz Bećkovićeva
pričanja pamtim i ovo: u sali sjede odabrane glave i čekaju Slobov
ulazak, vode se umni razgovori, vrcaju dosjetke ko iskre pod udarcima
čekića u ruci Šantićeva kovača, sve ljudi iza kojih je ozbiljno
književno ili naučno djelo, i šta zatim biva? Ulazi Sloba i u sali više
nema nikog do Vožda. Pisci sa dva metra sabranih djela, znanstvenici
koji su otkrili sve što je bilo vrijedno da se otkrije, pred Slobom se
rasplinuli kao kad puhneš u maslačak. Bećković mi taj tren uopće nije
opisao kao kafkijanski, već kao podatak o Voždovoj državničkoj veličini.
pričanja pamtim i ovo: u sali sjede odabrane glave i čekaju Slobov
ulazak, vode se umni razgovori, vrcaju dosjetke ko iskre pod udarcima
čekića u ruci Šantićeva kovača, sve ljudi iza kojih je ozbiljno
književno ili naučno djelo, i šta zatim biva? Ulazi Sloba i u sali više
nema nikog do Vožda. Pisci sa dva metra sabranih djela, znanstvenici
koji su otkrili sve što je bilo vrijedno da se otkrije, pred Slobom se
rasplinuli kao kad puhneš u maslačak. Bećković mi taj tren uopće nije
opisao kao kafkijanski, već kao podatak o Voždovoj državničkoj veličini.
Ima u Firdusija
scena kad Suhrab skupi doglavnike na ratno vijeće: da nagovijesti kakva
je to ljudska i ratnička gromada, Firdusi poseže za istočnjačkom
hiperbolom: “Sam je na divanu!” Drugi junaci se, kraj njega i od njega,
ne vide! Bećković je slično prikazao Slobu. Njegovom besprekoslovnom
tonu, magiji njegova pričanja teško si se mogao oprijeti, ali kad sam
izveče, u vozu za Sarajevo, u glavi premotavao njegova kazivanja, taj
talenat da od ljudi s punim duhovnim i moralnim integritetom, jednim
ulaskom u salu, napravi mrlje činio mi se strašnim.
scena kad Suhrab skupi doglavnike na ratno vijeće: da nagovijesti kakva
je to ljudska i ratnička gromada, Firdusi poseže za istočnjačkom
hiperbolom: “Sam je na divanu!” Drugi junaci se, kraj njega i od njega,
ne vide! Bećković je slično prikazao Slobu. Njegovom besprekoslovnom
tonu, magiji njegova pričanja teško si se mogao oprijeti, ali kad sam
izveče, u vozu za Sarajevo, u glavi premotavao njegova kazivanja, taj
talenat da od ljudi s punim duhovnim i moralnim integritetom, jednim
ulaskom u salu, napravi mrlje činio mi se strašnim.
Danas nam je dobro
znana ta Slobina sposobnost da svijet isprazni od svih osim od sebe, da
ljude pretvara u puke mrlje, a znamo i u kakav ponor to vodi. Ali te
noći, u vozu, bio sam začuđen drugim: Milošević, o kome je do juče sav
meni znani Beograd trubio kao o aparatčiku koji je staljinistički
likvidirao protivnika – otkud mu, odjednom, nadnaravna moć da, svojim
golim prisustvom, akademike i književne laureate pretvara u obična
fleke?
znana ta Slobina sposobnost da svijet isprazni od svih osim od sebe, da
ljude pretvara u puke mrlje, a znamo i u kakav ponor to vodi. Ali te
noći, u vozu, bio sam začuđen drugim: Milošević, o kome je do juče sav
meni znani Beograd trubio kao o aparatčiku koji je staljinistički
likvidirao protivnika – otkud mu, odjednom, nadnaravna moć da, svojim
golim prisustvom, akademike i književne laureate pretvara u obična
fleke?
e-novine.com - Bećković, čovjek studen kao polarni led
No comments:
Post a Comment