Tuesday, December 7, 2010

"Moderna" Srbija i jugoslovenska ideja. | zokster

"Moderna" Srbija i jugoslovenska ideja. | zokster: "'Moderna' Srbija i jugoslovenska ideja

Zadivljen kriminalnom veštinom i sposobnošću, kako se krade od mrtvaca, srbijanskog a u stvari srpskog ministra za ljudska i manjinska prava, čeda Demokratske stranke, Svetozara Čiplića, koji je odlučio da Jugosloveni ne mogu imati status nacionalne manjine, naterala me je ba se vratim na početak kraja jugoslovenske drame, da vidim gde je ispekao tako dobar i unosan zanat. Tehnika lukavstvo i bezobzirnost odvedoše me u mart 1991.godine sa svim relevantnim dogadjajima, Vukovom Devetim martom, tenkovima na na beogradskim ulicama, studentskoj pobuni, okupljanju na Terazijskoj česmi i kontramitingu vojnih penzionera na Ušću.

Tada mi je već postalo jasno da prisustvujem, šibicarskoj predstavi dramatizovanog romana Agate Kristi, gde ne postoji samo jedan ubica, nego je ubica, zajedničko kriminalno udruženje, gde svi noževima, do smrti, a i posle, čisto iz zadovoljstva, ubadaju nesrećnu žrtvu u ovom slučaju, bivšu zajedničku domovinu SFRJ Jugoslaviju. Glavni akteri, nacionalni program SANU, SPC, Milošević kao nacional-socijalistička matica, srpski generali u JNA, 'srpska opozicija', udruženje književnika, likovnih, estradnih i inih umetnika, i probuđeni narod, sjedinjeni u mržnji prema svemu što nije srpsko, krenuli su u grabež budućeg nasldja.

Podmuklo zajedničko udruženje, tada je upreglo sve svoje snage da 'zaludeleu' , antiratnu i istinski jugoslovensku mladost Beograda i Srbije prevaspita, privede nacionalnom ognjištu, obuče u uniforme i pošalje u buduće ratove za srpski lebensraum i svoje pune džepove.
Pripremljena podvala, iza koje su stajali gotovo svi zaverenici najasnije je uočljiva u tada održanom govoru patrijarha Pavla na Terazijama gde se potencira ugroženost srpskog naroda širom Jugoslavije, izaziva strah, produkuje mržnja i poziva, u ljubavi i toleranciji stasalu mladost Beograda i Srbije da shvati tešku situaciju u kojoj srpski narod nalazi, da se razidje i da ne remeti politiku i pregnuće 'mudrog' srpskog rukovodstva.

http://www.youtube.com/watch?v=3I6s3kRtO3Y

Nije trebalo dugo čekati, a 'mudro' srpsko rukovodstvo je odmah krenulo u akciju.

Dogovorom izmedju Franje Tudjmana i Miloševića 17. marta 1991 u Karadjordjevu, postignut je dogovor o nasledju, osmišljen je i režiran krvavi kraj SFRJ Jugoslavije i ideje jugoslovenstva jer bez enormnih zločina nisu nikako mogli da završe posao koji su započeli, da likvidiraju bolesnika na umoru.

Kad je prošla priča o izmišljenom masakru u Stocu i ubijanju pravoslavnih popova u Pakracu, organizovani su i pravi dogadjaji.

Plitvice 31 marta1991.

Borovo selo 02. maja 1991.

Dogovor Miloševića 'Nemam ništa protiv da Slovenija nastavi svojim putem samostalno' i Kučana 'Nemam ništa protiv da svi Srbi žive u jednoj državi' završio je lažnim ratom i izguravanjem Slovenije iz zajednice što je bio i stvarni kraj SFRJ Jugoslavije.

Tada je nestala SFRJ država, bratstva i jedinstva, socijalističke ravnopravnosti naroda i narodnosti, a SFRJ Jugosloveni, ostavši bez države, i bez armije, postali su laka lovina za mrzitelje i zlikovace svih nacija. Ne pristajanjem na mržnju i ponudjene obmane i laži o veličini nacija, oni najuporniji su radije, čuvajući zdrav razum, izabriali sudbinu apatrida i bekstvo u spoljnu i untrašnju emigraciju.

To što se na početku, Miloševićeva 'JNA' okomila na Dubrovnik, grad bez strateškog značaja, nije nimalo slučajno i bez smisla.
Dubrovnik, Sarajevo, Mostar, su postojali i pre stvaranja bilo kakve Jugoslavije. Naime, sama ideja o povezivanju južnih slovena rodjena je u ovim gradovima. Njihova otvorenost, gostoprimstvo, raznolikost kultura kroz vekove i zajednički jezik, dalo je i ideju za ujedinjenje južnih slovena i stvaranja zajedničke multikulturalne i multikonfesionalne države.
Sa pozicije srpskih nacionalsocijalista, razočaranih u bilo kakvo zajedništvo, trebalo je, za uvek, staviti tačku ne samo na SFRJ Jugoslaviju nego na samu ideju jugoslovensva, saseći je tu na izvoru. Za njih su gradovi, Dubrovnik, Sarajevo, Vukovar predstavljali samo legla anacionalne kopiladi.

Šta mislite, zbog čega su mučeni i ubijani gradovi sa najviše Jugoslovena, melting pot brakova i njihove dece?

Trebalo je srušiti sve mostove i iskidati sve moguće veze civilizovanih i kosmopolitski nastrojenih ljudi.
Seljačine u generalskim uniformama, ta ruralno primitivna stvorenja, nije trebalo specijalno moliti da ubijaju gradski život i civilizaciju koju, inače, nikad nisu voleli.

5. oktobra 1991 je u Dubrovniku, od granate zločinačke 'JNA' smrtno je stradao i Milan Milišić, Jugosloven, neobičan , radoznao i otvoren čovek, jedan od najistaknutijih naših savremenih pjesnika. Bio je jedna od najljepših spona srpske i hrvatske poezije. Milan Milišić nije bio slučajna žrtva rata. Milan Milišić i ljudi istinskog jugoslovenskog opredeljenja , Bogdan Bogdanović, Mirko Kovač, Vidosav Stevanović, Marko Vešović, Rade Šerbedžija i mnogi drugi bili su prava meta programa pomahnitalog srpskog nacionalsocijaliizma i njegovog izvodjača radova Slobodana Miloševića. Istinski SFRJ Jugosloveni su prepoznali zlo dok se još ušunjavalo na prstima i koji su po cenu sopstvenog života i tada vrištali, upozoravali, ali sami i od svih odbačeni, nisu bili u stanju da srpsko hrvatski brod skrenu sa zacrtane maršrute: Od urbicida do genocida, pa sve do Haga, nekad zvanog Nirnberg.

Žalosno je što se sada i posle dvadeset godina survavanja, srpski narod još uvek nalazi na početku, 'pred bitkama i u bitkama, iako sada možda nisu oružane, ali ni takve nisu isključene' i što Vlada sa svojim Ministarstvom za ljudska i manjinska prava, ima odrešene ruke da završi nacionalsocijalistički projekt i nastavi da spašava, ono što je ostalo od Miloševićevih i Ćosićevih 'pobeda', 'Kosova kao srca Srbije' Republiku srpsku i ukidanje autonomije Vojvodine.

Jugosloveni, sa svojim upornim ne pristajanjem na mržnju, sem prema nacistima i fašistima svih nacionalnosti, za ovu vladu su remetilački faktor i kao neuklopljivi u novi sistem 'vrednosti', uopšte, više ne smeju da postoje.

- Sent using Google Toolbar"

No comments:

Post a Comment