Propagandni film postao je klasik
Nekoć se Pajo Patak borio protiv nacizma, a danas X-men propagira prava homoseksualaca
ZAGREB - Početkom rujna, uz raskošnu svečanu premijeru, u kineske je kinodvorane stigao povijesni spektakl “Osnivanje republike” redatelja Sanpinga Hana i Jianxinga Huanga. Snimljen u povodu obilježavanja 60. godišnjice kineske revolucije, film prati povijesna zbivanja uoči komunističke pobjede u Kini i nakon nje, a glavni junak u filmu osobno je Mao Ce-tung. Film od visokog državnog značaja stajao je basnoslovnih 48 milijuna dolara, u malim epizodnim ulogama bili su se dužni pojaviti i Jackie Chan i Jet Li, a distribuiran je istodobno u 1400 kineskih kinodvorana.
Titov majstor
Četrdeset godina prije jedna je druga komunistička revolucija htjela spektaklom promovirati vlastitu herojsku genezu. Zemlja o kojoj je riječ zvala se Jugoslavija, a snimljeni film je “Bitka na Neretvi” (1969.) Titova majstora spektakla Veljka Bulajića. Za razliku od Mao Ce-tunga, Tito se u filmu ne pojavljuje, a Bulajićev je film ostvario i inozemni uspjeh te bio nominiran za Oscara.
Ta dva filma samo su raskošni i vidljivi primjeri političke propagande na filmu. U svakom slučaju, nisu jedini: film i propaganda idu pod ruku od samih početaka, brojni filmovi koje danas držimo klasicima koncipirani su i izvedeni kao propagandni, a film su u propagandne svrhe jednako koristili i demokracije i tiranije, komunisti i nacisti, SAD i SSSR, NDH i Titova Jugoslavija.
Povlačenje filma o Vukovaru
Tema film i propaganda dospjela je ovaj tjedan ponovno u središte interesa javnosti zahvaljujući Zagreb Film Festivalu koji je u svoj program uvrstio seriju projekcija poznatih i manje poznatih propagandnih filmova. Unutar serijala tako su se našli školski klasični primjer - nacistički dokumentarac “Trijumf volje” Leni Riefenstahl iz 1935., sjevernokorejski propagandni film “Dnevnik školarke” In Hak Janga te ratni propagandni crtići Walta Disneyja i Chucka Jonesa. Začin selekciji bila su dva filma vezana za naše prostore: endehazijski igrano-dokumentrarni film “Borci za Hrvatsku” iz 1944. u kojemu glumi Lovro Matačić te “Četnici”, holivudski film iz 1942. redatelja Louisa Kinga u kojem se u pozitivnom svjetlu prikazuje Draža Mihailović.
Hrvatski filmolog Daniel Rafalić tom je prilikom otkrio i nepoznat podatak da Kingov film nije jedini. Sličan je i britanski film “Under Cover” u kojemu se prikazuju dva brata - dobar četnik i loš partizan. Kad je Britanija 1943. promijenila saveznika na terenu, film je čak neuspješno premontiran da bi zadovoljio novi politički realitet.
Svi su ti filmovi rađeni s jasnom sviješću da im je cilj propagandni učinak. No, “propagandni film” danas se doživljava kao nešto prezrivo i ima pejorativni prizvuk, pa autori često odbijaju takvu naljepnicu. To se dogodilo sa srpskim filmom “Vukovar - jedna priča” Bore Draškovića. Njegova producentica Danka Mandžuka povukla je film iz programa jer nije htjela da bude prikazan u kontekstu filmske propagande.
Sedlarova era
Najraniji primjeri filmske propagande koje bilježi historiografija su Vitagraphovi žurnali iz 1898. u kojima se propagira američko-španjolski rat za Kubu. Otad do danas propagandni se filmovi snimaju bez prestanka, a snimali su ih i iznimni filmski majstori kao što su Ejzenštejn, Frank Capra, Leni Riefenstahl, Chuck Jones i Sokurov. Često su pratili ratove: američki angažman u Drugom svjetskom ratu popratila je serija “Zašto se borimo” koju je nadzirao Frank Capra, a Vijetnamski rat film “Zelene beretke” koji je režirao osobno John Wayne. I jugoslavenski je rat, osim na nogometnom stadionu, počeo za montažnim stolom: film “Boj na Kosovu” Zdravka Šotre bio je čimbenik nacionalne homogenizacije u ranoj eri Miloševićeve vlasti, a KOS-ov film sniman skrivenom kamerom, u kojemu govori Martin Špegelj, služio je homogenizaciji jugoslavenske javnosti protiv “ustaške prijetnje”.
Ni Hrvati nisu ostali dužni pa je tijekom 90-ih godina snimljen cijeli niz propagandističkih igranih filmova kao što su “Vrijeme za” Oje Kodar i “Kanjon opasnih igara” Vladimira Tadeja. Posljednji od njih bio je “Četverored” Jakova Sedlara, koji je snimljen da bi raspirio antikomunističke strasti uoči izbora 1999., te je čak pušten istodobno i u kina i kao TV serija, što je doista slučaj bez presedana. No, propagandni učinak nije postignut, a HDZ je izgubio vlast.
Mogu li propagandni filmovi biti umjetnički vrijedni? Na to pitanje praksa odgovara pozitivno, a niz klasika sovjetske montažne škole, koji su danas predmet izučavanja na sveučilišnim seminarima, bio je zamišljen kao neprikrivena komunistička propaganda. Uostalom, Sergej Ejzenštejn, jedan od najvećih redatelja nijeme ere, sam je govorio da ga “ne zanima kino oko, nego kino šaka”.
Filmovi Michaela Moorea čisti su primjer propagandnog filma, a to vrijedi i za film ‘An American Carol’ Davida Zuckera u kojemu se s neokonzervativnih pozicija polemizira s Mooreom
Drugi mit - da je propaganda svojstvena samo demokracijama, također je netočan: britanska je vlada 30-ih godina osnovala dokumentarni odjel pri poštanskoj službi, kojemu je cilj bio širiti vezu među dijelovima imperija. Današnje demokracije propagandnim filmovima šire poželjne ideološke vrijednosti poput snošljivosti i prava žena. Film “Volim te” Dalibora Matanića, jedan od zapaženijih hrvatskih naslova ove dekade, snimljen je u produkciji HTV-a kao promidžba za bolji odnos prema seropozitivnim osobama.
Izravna propaganda danas se često doživljava zastarjelom i nedostojnom kako filma, tako i demokracije. No, ima i iznimki. Bernard Henri Levy je 90-ih godina snimio film “Bosna!” koji izravnom, tradicionalnom retorikom političkog promidžbenog filma zagovara bosanski otpor.
‘Independence Day’
Filmovi Michaela Moorea čisti su primjer propagandnog filma, a to vrijedi i za film “An American Carol” Davida Zuckera u kojemu se s neokonzervativnih pozicija polemizira s Mooreom. Ipak, propaganda je danas kudikamo češće uvijena i posredna, a takva se pojavljuje u najširem spektru holivudskih i neholivudskih naslova.
Tako serijal “X-Men” ima utkanu posrednu propagandnu poruku o pravima homoseksualaca, “Kraljevstvo nebesko” zagovara povlačenje Zapada iz sukoba s islamskim svijetom, a “Independence Day” i “Pearl Harbor” nacionalno jedinstvo. U suvremenom “sukobu civilizacija” propagande se ne libi ni druga strana, pa tako postoji i turski film “Irak - dolina vukova” u kojemu se turski nacionalizam miješa s antiameričkom i antiizraelskom porukom.
No comments:
Post a Comment