intervju: Braco Dimitrijević | zokster

intervju: Braco Dimitrijević | zokster: "cotton's picture
By cotton - Posted on October 18th, 2010


Sarajliju Bracu Dimitrijevića proglašavaju za jednog od najutjecajnijih umjetnika današnjice. Prava je privilegija kada njegova djela možete pogledati praktično 'u komšiluku', izložena u vašem gradu. Njegova izložba 'Budućnost posthistorije' koja je već sada dobila popularni naziv 'Venecijanske barke' postavljena je u Vijećnici, i to je prvorazredan kulturni događaj svjetskih razmjera.

I u ovom slučaju dešavao se sličan scenarij kao i do sada kada su u pitanju djela od izuzetne vrijednosti za cijelu državu BiH: kultura nije ničija odgovornost osim ako u njoj lokalni moćnici ne pronađu svoj sitni interes. Baš kao što državne institucije nisu podržale 'barke' u njihovoj plovidbi na Venecijansko bienalle 2009. godine kada ih je vidjelo preko 40.000 ljudi i gdje su proglašene za jednu od najznačajnijih izložbi, tako je bilo i u slučaju njihovog postavljanja u Vijećnici. S izuzetkom Grada Sarajeva, podrška zvaničnika je izostala.

RadioSarajevo: Nije bilo lako ni Vama, a ni Ars Aeviju organizirati ovu izložbu. Kako se osjećate sada, kada je nakon Venecije postavljena u Sarajevu?
Dimitrijević: Moj osjećaj u vezi ove izložbe zapravo je „valterovski“. Sarajlijama će biti jasno o čemu govorim, a za ove koji su manje upućeni taj izraz se odnosi na duh otpora, da se nešto napravi u nemogućim uslovima. To je ono što druge sredine dobiju nekako glatko i što se dešava samo po sebi i u najprofesionalnijim uslovima. Moram ponovo istaći da se ta nadnaravna želja Ars Aevija da djeluje uprkos problemima potpuno poklapa i s mojim mentalitetom i željom da kultura postoji čak i u nemogućim uslovima. Ipak, ovo nisu nemogući uslovi. Mi smo dobili podršku Grada da koristimo ovu nevjerovatno važnu građevinu koja spada u evropsku i svjetsku baštinu

RadioSarajevo: Bivajući u prostoru Vijećnice, da li izložba 'Budućnost posthistorije' dobiva drugi ton u odnosu na Veneciju?
Dimitrijević: Sam ulaz u ovu Vijećnicu asocira na posljednju posjetu Franza Ferdinanda. Naša je i želja transformirati asocijacije na Vijećnicu koje su povezane sa tragedijama iz posljednjeg rata ili sa početkom Prvog svjetskog rata. Želimo da Vijećnica asocira na umjetnost i nešto poetično gdje barke lete po prostoru sa likovima koji su doprinijeli čovječanstvu, poput Nikole Tesle, Marinettija - futurističkog talijanskog umjetnika ili Franza Kafke.

RadioSarajevo: Na venecijanskoj postavci nije bilo cipela po podu, ovdje su izašle iz barki?
Dimitrijević: Ovdje ima to dvostruko značenje. Cipele koje su postavljene po podu predstavljaju to utočište nas umjetnika među Sarajlijama, a njih reprezentiraju ove cipele ovako okupljene. Dakle to nije asocijacija na neki progon, Holokaust, nego jednostavno na solidarnost i okupljanje Sarajlija u trenucima kada umjetnosti treba dati podršku.

RadioSarajevo: Ove je sedmice kulturna javnost BiH obilježena slučajem cenzure – kakav je vaš stav o cenzuri u umjetnosti i da li ste vi ikada bili njena žrtva?
Dimitrijević: Dobru umjetnost prati cenzura...

Moram reći da mi je neobično drago što je moja prijateljica Zana Marjanović dobila tu ulogu, ona je to meni povjerila ovog ljeta dok se za to još nije znalo. Tema jeste delikatna, međutim, ukoliko se govori jezikom humanizma o teškim temama, no ukoliko se prave izuzetna djela, onda nema razloga unaprijed ih cenzurirati. Taj stav se može izraziti nakon što je djelo napravljeno.

Moja prva asocijacija, kada sam naletio na tu vijest na televiziji, je bio film Liliane Cavani Il portiere di notte, (Noćni portrir) u kome Charlotta Rampling igra bivšu zatočenicu logora Auschwitz koja u jednom rimskom hotelu, dvadeset godina nakon drugog svjetskog rata, sreće portira s kojim je bila u ljubavnoj vezi. Dakle taj film je izuzetno bitan jer pokazuje koliko, zapravo, svi ti ljudski impulsi, uključujući ljubav, seks i sve ostalo, mogu nadjačati ideološke komponente svakodnevnog življenja.

Ako Angelina Jolie ima umjetničke snage i kapaciteta napraviti film koji može progovoriti i o toj tenziji ili pretapanju tenzije u nešto što je nadnaravno i nadrasta taj dehumanizirajući aspekt rata, onda neka napravi taj film pa da ga prokomentarišemo kasnije.

RadioSarajevo: Koliko odnos bh vlasti prema umjetnosti i kulturi koji je, nesumnjivo, maćehinski, predstavlja jedan vid cenzure, jedan vid sprječavanja umjetnika da rade svoj posao?
Dimitrijević: Jednostavno, nedostatak sredstava je uvijek najlakši izgovor ukoliko se ne žele ostvariti neka djela. Po mom mišljenju, to je nekako najbezbolniji vid da se nekome kaže da ne može napraviti neko djelo. Ja ne znam koja je strategija ovoga puta u pitanju, ali ja mislim da bi kulturne sredine uvijek morale imati jedan bitan dio sredstava izdvojen za umjetnost. Mislim da je današnja svjetska kriza, zapravo rezultat toga da nema dovoljno dijaloga između kreativnih ljudi i ljudi iz politike.

RadioSarajevo: Ovom se izložbom zvanično otvara teatarski festival Mess - kakva je veza vaše postavke i Messa?
Dimitrijević: Ja sam oduvijek zagovarao multimedijalnost umjetnosti i meni je nekako prirodno da se mi okupljamo. U nekim sam ranijim prilikama sudjelovao na teatarskim festivalima u svijetu, tako da mi je neobično drago da se poklopila okrugla godišnjica Messa sa mojom izložbom. Mess je izuzetno bitan, svjetski značajan festivala i po programu i po autorima, tako da će tu doći do razmjene i nas likovnjaka i ljudi iz teatra.

RadioSarajevo: Kako Vi, kao otac konceptualne umjetnosti, gledate na nova tehnološka dostignuća koja milionima ljudi omogućavaju da budu viđeni i prepoznati. Podsjetimo se Gugenheimovog konkursa za YouTube umjetnike, npr.
Dimitrijević: Moja generacija je to pokrenula i ja sam osobno od prvog dana zagovarao sve medije. Ja sam bio prvi umjetnik koji je izašao u javni prostor sa portretima slučajnih prolaznika, tako da je to za mene jedan sasvim prirodan proces. Imam jednu opasku od tih prvih dana djelovanja u javnom prostoru, kao i u muzejskim prostorima, a to je da mediji nikad nisu sami garancija za demokratizaciu. Jedan lijepo zaokruženi i artikulirani rad može egzistirati podjednako u mramoru i bronzi isto kao na webu ili na nekom internetskom portalu. Sama tehnologija ne donosi progres nego razmišljanje oko nje.

RadioSarajevo: Da li koristite You Tube u umjetničkom radu?
Ne, ali nađem tamo neke svoje radove koje stave neki drugi ljudi.

RadioSarajevo: Pitat ću vas nešto o Vašim počecima – a radi se o jednom prilično duhovitom detalju – Vi ste, naime, svojedobno objavili oglas u novinama da prodajete konceptualnu umjetnost.
Dimitrijević: To je bio jedan utopijski ali i pragmatični momenat. Radi se o oglasu koji je sedamdesete godine objavljen u zagrebačkom Večernjem listu. To je bio tada najtiražniji list čije je subotnje izdanje imalo otprilike 4 miliona čitalaca. Ja sam htio ubaciti konceptualnu umjetnost kao sasvim novi pojam u taj oglasnik. A što se tiče praktične strane, znao sam da niko neće ništa od toga kupiti. I dan danas ljudi više vole ulja na platnu. Ali to je imalo neki svoj efekat u istorijskoj perspektivi.

RadioSarajevo: U kakvoj su vezi tadašnji „Slučajni prolaznici“ koji su prikazivali likove anonimaca – sa ovim radom u kojem su izloženi portreti ljudi koji su značajne historijske figure?
Dimitrijević: To je jedan logičan slijed i za mene je zapravo potencijalno svaki slučajni prolaznik i Franz Kafka i Kazimir Maljevič i Nikola Tesla. Nedavno me u Varšavi jedna mlada historičarka umjetnosti koja radi doktorat na temu mog rada, pri kraju intervjua na izlazu iz hotela pitala kako srećem slučajne prolaznike. Ja sam izvadio foto-aparat i rekao - sad ćeš sresti jednog varšavskog slučajnog prolaznika. Obično pitam osobu koja mi je najbliža u toj situaciji. Tako sam ugledao jednog čovjeka koji je bio poluokrenut leđima i prišao mu da ga pitam. On se okrenuo i u tom je trenutku nastala neka koreografija tjelohranitelja koji su se počeli pomijerati – to je bio predsjednički kandidati i bivši premijer Jaroslaw Kačinski. Grad je bio oblijepljen njegovim jumbo plakatima. Međutim, prolaznik je prolaznik.

Moja ideja ide na to da je, recimo Kafka, bio jedan najobičniji slučajni prolaznik, sve dok nije objavio prvu knjigu, a za života nije ni jednu. Ovaj Kačinski je već bio medijski lik, ali on ostaje za mene slučajni prolaznik, ja sam ga pitao da stane mirno i on je to prihvatio. Bio je fotografisan isto kao svi ostali slučajni prolaznici.

RadioSarajevo: Molim Vas za nekoliko riječi posthistoriji? Živimo li mi sada u njoj?
Dimitrijević: Ne živimo, jer posthistorija je jedno idealizirano vrijeme koje je sastavljeno od različitih vrijednosti. To je jedan model pluraliteta formi, pluraliteta različitih životnih modela koji egzistira. Recimo da posthistorija zasad postoji jedino u mojim umjetničkim djelima, odnosno u posthistorijskim triptisima, gdje djela izuzetne i materijalne i duhovne vrijednosti koegzistiraju sa svakodnevnim predmetima i elementima prirode.

RadioSarajevo: Iz bosanskohercegovačke vizure često imamo iskrivljenu sliku stvarnosti. Da li nam možete reći sa vašeg stanovišta umjetnika svjetskog glasa, ko su još ti bosanskohercegovački umjetnici koji su prizanti, o kojima se priča?
Dimitrijević: Ta formulacija – o kome se priča, na Zapadu je dosta neuobičajena. Ponekad se možda priča na nekim večerama... Ali postoji nekolicina svjetskih režisera, a iz moje branše to su umjetnici poput Nebojše Šerića Šobe, Maje Bajević, Šejle Kamerić i Danice Dakić... Ima tu desetak imena koja se pojavljuju i meni je neobično drago sretati te ljude i jednostavno vidjeti da se sarajevska likovna tradicija nastavlja i širi po svijetu.

vesna, radiosarajevo.ba

fotogalerija sa izložbe u Sarajevu

- Sent using Google Toolbar"

ivan il terribile | zokster

ivan il terribile | zokster: "rave's picture
I Bossi Italija voli Ivana il terribile.
Submitted by rave on Fri, 15/10/2010 - 03:16.

Ivan voli italiju I Bossi Italija voli Ivana il terribile.
Postao je već, maskota. Praviće uskoro i figure-igracke,u Holywoodu će da zameni, kao glavnog negativca, ludog arapina ,tu je i kostim za maskembal Ivan il terribile. Superman Spiderman, Fantom, Joker, Betmen i Ivan il terribile. Naći se u takvom društvu ,kao stvarni lik, je dokaz kako, dugogodišnja izolacija, našim mladim ljudima može samo da koristi.


- Sent using Google Toolbar"

e-novine.com - Beograd je danas Gazimestan

e-novine.com - Beograd je danas Gazimestan: "Mediji i rat: Kako je “Politika” izveštavala 1992. godine (59)

- Sent using Google Toolbar"

e-novine.com - Kolaps Vajmarske Srbije

e-novine.com - Kolaps Vajmarske Srbije

Stratfor upozorava na slabost srpske države

Kolaps Vajmarske Srbije

Beta

Veličina slova:

Teško breme na plećima: Boris Tadić

Photo: Stock

Sukobi na ulicama Beograda u vreme Parade ponosa i neredi na fudbalskoj utakmici u Đenovi ukazuju da bi glavni problem u Srbiji mogao da bude nedostatak kapaciteta da se izbori sa ekstremizmom, ocenjuje američka agencija Stratfor u svojoj trećoj analizi posvećenoj stanju u Srbiji

"Zapad je dugo godina bio skeptičan prema spremnosti Srbije da se suoči sa prošlošću. Događaji od poslednjih nekoliko dana u Beogradu i Đenovi zapravo pokazuju da je glavni problem Srbije možda nedostatak kapaciteta, što bi moglo da bude mnogo ozbiljnije", ocenjuje ta američka agencija za strateška istraživanja.

Beograd bi, dodaje se u analizi, u sadašnjoj situaciji mogao da zatraži pomoć od Evrope ali, s druge strane, ukoliko bi Evropa shvatila koliko je nesposobna srpska vlasti malo je verovatno da bi se odlučila da ubrza pitanje srpske kandidature.

"Srpski predsednik Boris Tadić je sada, kao nekada Đinđić, praktično pred nemogućim zadatakom - da prikrije nesposobnost Beograda, ponudi opravdanje Evropi, dok se istovremeno suočava sa neispunjenim očekivanjima svojih birača", ocenjuje agencija.

Stratfor podseća da ekstremne nacionalističke i navijačke grupe uspevaju da regrutuju nove pristalice u redovima mladih i nezaposlenih koji ne vide nikakvu budućnost, koji su nezadovljni i osecaju bes, posebno prema Zapadu.

"U Srbiji je privreda pred kolapsom zbog, s jedne strane političke nestabilnosti koja stoji na putu ozbiljnim investicijama, i s druge, svetske ekonomske krize. Prosečna plata je sada niža nego u susednoj Albaniji, koja je za Srbe sinonim za kolaps civilizacije. To je ono što je pogodno tlo za ovonedeljni ekstremizam", dodaje se u analizi.

Stratfor povlači paralelu između prethodnih 10 godina srpske istrorije i istorije Vajmarske Republike.

Podseća se da je Srbija pre 10 godina uspela da zbaci režim Slobodana Miloševića, ali je potom došlo do razmimoilaženja u stavovima unutar koalicije oko toga kojim putem zemlja treba dalje da ide, podseća američka agencija.

Država je morala da prihvati poraz i odgovornost za ratove devedesetih, da nastavi da ispašta grehe Miloševićevog režima i na kraju da se izbori sa ekonomskom krizom nad kojom nema nikakvu kontrolu, podvlači se u analizi.

"Da bi ponovo ušla u klub zapadnih država, kao svojevremeno Nemačka u periodu između dva rata, Srbija mora da uvede demokratske institucije i to u vreme kada borba potiv nasilnih nacionalističkih grupa zahteva čvrstu, možda čak i nedemokratsku ruku", ocenjuje američka agencija.

Najveća opasnost za Srbiju nije urušavnje države nego, mogućnost da, kao i u Vajmarskoj Republici, neke političke snage u zemlji čvrsto odluče da je jednostavnije napraviti kompromis sa esktremističkim snagama, nego nastaviti mukotrpan put na jačanju države uprkos međunarodnih i domaćih prepreka, ocenjuje Stratfor.

Podsećajući da je holandski parlament jednoglasno odlučio da se pitanje srpske kandidature odloži najmanje do decembra, Stratfor navodi da je takva odluka doneta i pored toga što je ostalih 26 članica EU stavilo do znanja da podržavaju kandidaturu Srbije.

Odluka Holandije verovatno bi bila identična i da nije došlo do nereda u Beogradu tokom održavanja Parade ponosa, a zatim i dva dana kasnije u Đenovi na utakmici između Italije i Srbije, iako mnogi u Beogradu veruju da je to reakcija na ono što se dogodilo, ocenjuje Stratfor.

Agencija ukazuje da je u samoj Holandiji nedavno došlo do zaokreta politike ka desnici, tako da je bilo očekivano da dođe i do promene stava prema širenju EU.

Dnevni list Danas | Dijalog | Srbija i dalje čeka svog Konrada Adenauera

Dnevni list Danas | Dijalog | Srbija i dalje čeka svog Konrada Adenauera: "- Sent using Google Toolbar"

e-novine.com

e-novine.com: Italija Srbija 3-0
"Moramo da pokažemo i malo solidarnosti, sve su to mladi ljudi i patriote. Ova zemlja uvek može, kao u bliskoj prošlosti, na njih ozbiljno da računa. Na svu sreću, imamo brilijantnog ministra spoljnih poslova Vuka Jeremića koji razume mladost i koji već ima dosta iskustva. Kako je samo vešto uspeo da izvadi onog Miladina iz belosvetskih tamnica.

- Sent using Google Toolbar"

Mrtvom magarcu niko kurac ne ispravi. | zokster

Mrtvom magarcu niko kurac ne ispravi. | zokster