Monday, October 4, 2010
Istorija Jugoslavije (V. Ćorović) 3.14 - Wikisource
Istorija Jugoslavije (V. Ćorović) 3.14 - Wikisource: "- Sent using Google Toolbar"
e-novine.com
e-novine.com: "- Sent using Google Toolbar"
[quote] “U bezumnom bratoubilačkom ratu koji se širi i uzima sve veći broj nedužnih žrtava, prekjuče je u Dubrovniku smrtno stradao i Milan Milišić, jedan od najistaknutijih naših savremenih pjesnika. Bio je jedna od najljepših spona srpske i hrvatske poezije, majstor stiha i sjajan prevodilac, esejista i putopisac.
Oni koji ruše sve mostove među narodima i ljudima poslaše i njega u grob. Izražavajući naše najdublje saučešće porodici i prijateljima umrlog pesnika, i žal zbog velikog gubitka za književnost našeg jezika, na ovaj način ujedno protestujemo protiv zločinačkog čina slijepih ubica, koje će zbog ovoga stići sud pravde, kao što će ih po zlu upamtiti i književna istorija”.
Tako se sklopio i završio životni krug sjajnog pesnika, neobičnog, radoznalog i otvorenog čoveka, plemenite, duhovite i suptilne ličnosti, autentičnog gospodina, pravog dubrovačkog gospara i oriđinala Milana Milišića, koji je trajao samo 50 godina.[/quote]
Milan Milišić nije bio slučajna žrtva. Milan Milišić i ljudi istinskog jugoslovenskog opredeljenja , Bogdan Bogdanović, Mirko Kovač, Vidosav Stevanović, Marko Vešović, Rade Šerbedžija su bili glavni cilj pomahnitalog srpskog nacionalsocijaliizma i njegovog izvodjača radova Slobodana Miloševića.
Mislim da je sve dogovoreno izmedju Franje Tudjmana i Miloševića 17. marta 1991 u Karadjordjevu, a to što se tada, Miloševićeva JNA okomila na Dubrovnik, grad bez strateškog značaja, nije nimalo bez smisla. Dubrovnik, Sarajevo, Mostar, su postojali i pre stvaranja bilo kakve Jugoslavije. Naime, sama ideja o povezivanju južnih slovena rodjna je u ovim gradovima. Njihova otvorenost i gostoprimstvo i raznolikost kroz vekove dalo je i ideju za ujedinjenje južnih slovena i stvaranja zajedničke multi kulturne države.
Sa pozicije srpskih nacionalsocijalista, razočaranih u bilo kakvo zajedništvo, trebalo je, za uvek, staviti tačku ne samo na bilo kakvu Jugoslaviju nego na samu ideju jugoslovensva, saseći je tu na izvoru. Za njih su gradovi, Dubrovnik, Sarajevo, Vukovar predstavljali legla anacionalne kopiladi.
Zbog čega su mučeni i ubijani gradovi sa najviše Jugoslovena i njihove dece? Trebalo je srušiti sve mostove i iskidati sve moguće veze civilizovanih i kosmopolitski nastrojenih ljudi.
Seljačine u generalskim uniformama nije trebalo specijalno moliti da ruše gradove koje, inače, nikad nisu voleli.
[quote] “U bezumnom bratoubilačkom ratu koji se širi i uzima sve veći broj nedužnih žrtava, prekjuče je u Dubrovniku smrtno stradao i Milan Milišić, jedan od najistaknutijih naših savremenih pjesnika. Bio je jedna od najljepših spona srpske i hrvatske poezije, majstor stiha i sjajan prevodilac, esejista i putopisac.
Oni koji ruše sve mostove među narodima i ljudima poslaše i njega u grob. Izražavajući naše najdublje saučešće porodici i prijateljima umrlog pesnika, i žal zbog velikog gubitka za književnost našeg jezika, na ovaj način ujedno protestujemo protiv zločinačkog čina slijepih ubica, koje će zbog ovoga stići sud pravde, kao što će ih po zlu upamtiti i književna istorija”.
Tako se sklopio i završio životni krug sjajnog pesnika, neobičnog, radoznalog i otvorenog čoveka, plemenite, duhovite i suptilne ličnosti, autentičnog gospodina, pravog dubrovačkog gospara i oriđinala Milana Milišića, koji je trajao samo 50 godina.[/quote]
Milan Milišić nije bio slučajna žrtva. Milan Milišić i ljudi istinskog jugoslovenskog opredeljenja , Bogdan Bogdanović, Mirko Kovač, Vidosav Stevanović, Marko Vešović, Rade Šerbedžija su bili glavni cilj pomahnitalog srpskog nacionalsocijaliizma i njegovog izvodjača radova Slobodana Miloševića.
Mislim da je sve dogovoreno izmedju Franje Tudjmana i Miloševića 17. marta 1991 u Karadjordjevu, a to što se tada, Miloševićeva JNA okomila na Dubrovnik, grad bez strateškog značaja, nije nimalo bez smisla. Dubrovnik, Sarajevo, Mostar, su postojali i pre stvaranja bilo kakve Jugoslavije. Naime, sama ideja o povezivanju južnih slovena rodjna je u ovim gradovima. Njihova otvorenost i gostoprimstvo i raznolikost kroz vekove dalo je i ideju za ujedinjenje južnih slovena i stvaranja zajedničke multi kulturne države.
Sa pozicije srpskih nacionalsocijalista, razočaranih u bilo kakvo zajedništvo, trebalo je, za uvek, staviti tačku ne samo na bilo kakvu Jugoslaviju nego na samu ideju jugoslovensva, saseći je tu na izvoru. Za njih su gradovi, Dubrovnik, Sarajevo, Vukovar predstavljali legla anacionalne kopiladi.
Zbog čega su mučeni i ubijani gradovi sa najviše Jugoslovena i njihove dece? Trebalo je srušiti sve mostove i iskidati sve moguće veze civilizovanih i kosmopolitski nastrojenih ljudi.
Seljačine u generalskim uniformama nije trebalo specijalno moliti da ruše gradove koje, inače, nikad nisu voleli.
Vladimir Nabokov: Interview | zokster
Vladimir Nabokov: Interview | zokster: "- Sent using Google Toolbar"
Sunday, October 3, 2010
Saturday, October 2, 2010
Otrovne laži o jeziku - Kultura - H-Alter
Otrovne laži o jeziku - Kultura - H-Alter: "- Sent using Google Toolbar"
Friday, October 1, 2010
Dubrovnik 15.09.1991.g | zokster
Dubrovnik 15.09.1991.g | zokster: "Dubrovnik 15.09.1991.g
* View
* Edit
The Blog entry has been updated.
Dejan Anastasijevic Protesti Razno Ratni zločini Obaveštenja Sport Akcije Shit of the Day English Blog Život Nauka Pohvale Artur Kestler Shot of the Day Kultura Ankete Sex Politika Zoran Đinđić
more tags
rave's picture
By rave - Posted on October 1st, 2010
Tagged: Život
15.09.1991.g. bio sam u Dubrovniku u marini Komolac. Zaista nikog sa oružjem nisam vidio ni u luci, ni u gradu. Na Stradunu, dok posmatram okivanja Gundulića i ostalih spomenika u daske i pesak presretne me neka radio ekipa sa pitanjem : Šta treba poneti u sklonište u slučaju bombardovanja?
Gledam ih belo i objašnjavam mom drugu Helmutu da Dubrovčani paniče, da koriste strah za homogenizaciju naroda, da je Dubrovnik UNESKO-va baština, da su JNA generali seljačine ali da su valjda nešto i naučili i da nisu toliko ludi da sebe izopšte iz civilizovanog sveta.
Medjutim radio kratkih talasa hvata mnogo dalje. Slušam ratnu propagavdu radio Beograda i sve mi postaje moguće, kažem mom Švabi: Pakuj najvažnije, jahtu zaboravi, sutra palimo.
Kasnije na nekim TV snimcima gledam dvorac Sorkočevića u Komolcu, Dubrovačka rijeka, iz trinaestog veka kako gori, potopljene i zapaljene brodove u marini.
Pada i prva žrtva, pesnik Milan Milišić, kum i prijatelj Danila Kiša.
U Beogradu neki skupljaju potpise za Dubrovnik i DB u Studentskom parku , neki vojni penzosi u MZ Kozara na TV zahtevaju bombardovanje i Zagreba, mnogi ne spavaju kod kuće, ali zato većina ćuti i radi svoj posao.
Bez solidarnosti sa gradovima i civilizacijom koji su se razarali u njegovo ime i Beograd se urušio i pretvorio u opasan zbir kuća, jevtinih ljudi i žena.
rave's blog • Add new comment
zokster's picture
'ali zato većina ćuti i
Submitted by zokster on Fri, 01/10/2010 - 23:03.
'ali zato većina ćuti i radi svoj posao'
» reply • Quote
ShareThis
- Sent using Google Toolbar"
* View
* Edit
The Blog entry has been updated.
Dejan Anastasijevic Protesti Razno Ratni zločini Obaveštenja Sport Akcije Shit of the Day English Blog Život Nauka Pohvale Artur Kestler Shot of the Day Kultura Ankete Sex Politika Zoran Đinđić
more tags
rave's picture
By rave - Posted on October 1st, 2010
Tagged: Život
15.09.1991.g. bio sam u Dubrovniku u marini Komolac. Zaista nikog sa oružjem nisam vidio ni u luci, ni u gradu. Na Stradunu, dok posmatram okivanja Gundulića i ostalih spomenika u daske i pesak presretne me neka radio ekipa sa pitanjem : Šta treba poneti u sklonište u slučaju bombardovanja?
Gledam ih belo i objašnjavam mom drugu Helmutu da Dubrovčani paniče, da koriste strah za homogenizaciju naroda, da je Dubrovnik UNESKO-va baština, da su JNA generali seljačine ali da su valjda nešto i naučili i da nisu toliko ludi da sebe izopšte iz civilizovanog sveta.
Medjutim radio kratkih talasa hvata mnogo dalje. Slušam ratnu propagavdu radio Beograda i sve mi postaje moguće, kažem mom Švabi: Pakuj najvažnije, jahtu zaboravi, sutra palimo.
Kasnije na nekim TV snimcima gledam dvorac Sorkočevića u Komolcu, Dubrovačka rijeka, iz trinaestog veka kako gori, potopljene i zapaljene brodove u marini.
Pada i prva žrtva, pesnik Milan Milišić, kum i prijatelj Danila Kiša.
U Beogradu neki skupljaju potpise za Dubrovnik i DB u Studentskom parku , neki vojni penzosi u MZ Kozara na TV zahtevaju bombardovanje i Zagreba, mnogi ne spavaju kod kuće, ali zato većina ćuti i radi svoj posao.
Bez solidarnosti sa gradovima i civilizacijom koji su se razarali u njegovo ime i Beograd se urušio i pretvorio u opasan zbir kuća, jevtinih ljudi i žena.
rave's blog • Add new comment
zokster's picture
'ali zato većina ćuti i
Submitted by zokster on Fri, 01/10/2010 - 23:03.
'ali zato većina ćuti i radi svoj posao'
» reply • Quote
ShareThis
- Sent using Google Toolbar"
Subscribe to:
Posts (Atom)